SRĐ

— 130 —

/ Noj se za čas zamantra te pritvori oči osjećajuei da je snage izđaju, izvuče malo po malo ruke i odmače se u protivni ugao od kanapeta. U taj čas prođe kroz dvoranu sluga noseći raznih stvari u sobe određene senatoru Clenezzi-ju. — Hoćemo li iziti na dvor da se malo prošetamo? reče Cortis. Više ne daždi. — Odveć sam umorna, odgovori Jelena. Hajde ti sam. Cortis ne odgovori i ne mače se. Sluga prođe opet ispred nih i izide. — Bilo bi boje, šapnu Jelena. — Što bi bilo boje? — Da sam umrla. — Ti ne smiješ to nikada reći! poviče Cortis tako silovito, da se ona poboja da ga ne čuju, te mu učini znak da se umiri i da govori polakše. — To ne smiješ reći, prihvati on tiho, ali još uzrujanim naglaskom. Ne znaš što govoriš. Ne znaš kako te ja Jubim. Ne dopuštam sebi ni jedne grešne misli, znaš Jeleno, ni jedne! Nikad! Ah, reci mi, misliš li da sam ja rođen za onu nisku sreću za kojom čezne većina? Meni je, vidiš, potreba da Jubim i da trpim za ono što Jubim. Tada sam sretan, tada osjećam kao životni plamen u duši, kao blagoslov božji, osjećam cijelo svoje čovječko dostojanstvo, cijelu svoju snagu. I kada se tiče mojih ideja, moga zavičaja koji toliko Jubim, znaš, savijest mi veli da bi oni imali biti preči od svega. Dobro, i za nih sam sretan što trpim. Sto se više bore proti meni, što me više vrijeđaju, što više trpim, boje mi je. Ako me sađa malo privlači misao da se vratim u Rim i u parlamenat, to je s toga što se bojim da ne ću moći ništa dobro izraditi, a ne radi protivjena. I, ako te ljubim, Jeleno, kako, kako hoćeš da moja sreća ne bude u tome što ću te i daje Jubiti, žrtvujući, sada i sveđ, sve što se ima žrtvovati, ali ipak znajući da me i ti Jubiš i da je tvoja Jubav isto tako jaka, isto tako plemenita kako i moja? Kako hoćeš da se ja oženim? Zašto? Da mi život bude ometen, a duša prazna? Moja si Jubav ti, moj si život ti, moja si sreća ti, i ovako, živeći kao dusi, moleći Boga da nas sveđ pomaže, i da nas jedan ili drugi dan boje zđruži, ne velim na ovome svijetu! Jer ga ja ovako molim, znaš, i u to mnogo vjerujem!