SRĐ

— 132 —

Svezak Memoires-a bijaše ondje otvoren na stolu kako ga je Cortis bio ostavio. Jelena ga uze. Još, još ona stranica, one riječi „jamais ternie". Ne mogaše s nih skinuti oci, a izgledaše kao da dolaze noj, baš noj, one riječi u zgodan cas; branila se, govorila je sebi da nena vo|a nije sagriješila već samo mašta. Još nema ]age, ma ni jedne male jage u nezinu životu! Pak nastavi citarie gotovo besvijesno i zaustavi se na onim di'ugim riječima: „Depuis t'avoir vu, mon coeur s'est releve vers Dieu, et je l'ai place tout entier au pied de la croix, sa seule et veritable place". Velik muk nastade u riezinoj duši, dug muk svake misli i svakoga čustva. Pomisli zatim da bi i ona htjela da može štovati krst. Prihvati opet kriigu i čitarie: „II n'est rien tel, mon ami, que l'idee de la mort pour nous debarrasser de l'avenir". I ovdje se zaustavi. To je istina, u Sićiliji je že|ela umrijeti. Sada ne, premda joj se budućnost prikazuje onako strašna. Kako to? Regbi nemoguće. Ima li možda u tminama riezine duše mnogo više korijena nade nego ona sama misli; možda ima i nekog neodređenoga straha da će doći slabo preprav)ena k onoj tajni s one strane od groba, o čemu su ona i Cortis imali onako protivno mišjerie. Kakva muka za ri da ona umre bez vjere! Bila bi htjela misliti na tu vjeru, a nije mogla. Ono mučno očekivarie đolaska stričeva pri svakom kucariu ura iz Vilaskure navajivalo je na riu sve jače i raslo je svaki čas sve više. Bila je umorna a nije mogla stajati mirno. Teško joj bijaše stajati tu, ili biti s majkom koja se već bila vratila kući. A falilo je još gotovo tri ure do šest i рб. Stajaše na pragu od kabineta, kada buka kopita i točaka zamrie pod trijemom. Ustuknu po nagonu. Sada se bojala da ne bude stric. Kako tako brzo! Koliko bi dala da ne bude on, da zakasni barem još jednu uru! Još nije ni promislila ima li ga pitati što za muža ili će čekati da on sam progovori; nije još ni promislila kako će udesiti svoje držarie da je on ne mogne proniknuti, jer s riim, koji zna toliko stvari a možda ima i koju tajnu sumriu, ne će biti lako pretvarati se. Eno, jest- on,

/