SRĐ

103 —

U to zazvoni električno zvonce blizu same posteje mu. Doktor Krile otvori prozor i upitav ko je, jedva ču kroz onu buru da ga zovu k na smrti boniku Matu Krsta Matova. HiI tro se maši svoje liječnicke torbice i hodeć niza stube sam sebi govoraše: „Non al gotto, ma al lavoro 1 )! U radu je spas!" 3. Dok je doktor Sestokrilović prolazio ispred zapuštenih palata peraških zaboraviv na svoje muke i misleći jedino o b6niku, kojemu je hodio, Irma Grilović n noćnoj toaleti ogrnuta finom astrahanskom pelicom sjedila je u svojoj spavaćoj sobi u Kotoru i ovako u sebi govorila: — „Krile je doista u mene, a ne u moje hilade, kako sam to prije mislila, zalub[en ! Ali jesam li ja u nega? U ovoj svoi joj sumni me je i iskusna Marina Filipovna utvrdila, kada je kod nas večeras bio na sijelu ruski i talijanski poslanik s Cetina Ne, nije mi mrzak onaj Talijanac, i ako afektira! Pa nije antipatičan ni onaj suplenat, kojemu se iz cijelog ponašana vidi da je sin nižeg činovnika, koji, kad je u komisiji sa svojim starješinom, prije nego li se založi, gleda kako mu se starješina zalaga. „Bože, ala su glupe ove Kotorke! Samo što sam tog suplenta dvaput poglednula, odmah su večeras neke upitale majku mi, je li istina da sam doktora Krila do sada tri puta odbila ! ,,0va Marina Filipovna vaja mi zlata! Ona ima razlog kada iiii govori, da se naužijem djevovana, jer udata jedanput vas čar života prestane. Ona mi je otvorila oči i prikazala muškarce u pravom svijetlu. Kako sam prije naivna bila! „Sutra kao obično deset minuta prije osam ura suplenat će mi proći pod prozorom i ja moram biti između zavjesa, Onda sam slobodna sve do osam i tri četvrti, kada tobože slučajno plokatom prolazi sudac u ured. I nega moram poglednuti, ali ne kao onog suplenta, nego više koketno, kao što oficire gleda Kettv, kada pjeva u cafe chantant." Ovo zadne rekne Irma na glas i podignuv u vis svijeću pristupi mletačkom zrcalu, pa koketno poglednu, kao dajesu-

') Ne čaši, već radu.