SRĐ

- 105 —

tvrđavice sv. Ivana kroz onu buru би povik vojnika: „GeAvehr heraus!" — a prilika ta na oko stravjena za čas se zaustavi, dok joj brzim koracima ne pristupi ona druga iz sjene zvonika, nešto joj šapnu i obje se upute put obale na parobrod, koji je na cetiri sahata izjutra krećao put Trsta. Ivotor spavaše dubokim snom i hih dvoje ne sretoše ni žive duše u ulicama, kojim prolažahu; a i da mimoiđoše koga sigurno ih ne bi prepoznao pri onoj rasvjeti, koja nije boja od vrhgorske. Vojnik se i financijalna straža začudiše, kad opaziše nih dvoje, otmenu gospodu, gdje se smjerno pokloniše i prekrižiše pred starinskom ikonom, koja stoji u zidu unutra gracke kapije, obložena zavjetima, od kojih se odbijalo svijetlo kandioca. Nego još ih neko vidje prije nego li kroz mali otvor žejeznili grackih vrata stigoše na parobrod. Budno oko Martina ,,maloga" opazilo ih i iz daleka sve do na parobrod dopratilo, ali uzalud, jer ne mogaše doznati ko su to dvoje. Kada je za to upitao pospanog Lloydovog sobara, ovaj onako zlovolan iza sna za malo da ga nije nogom pozđravio. Ništa za to! Martin „mali" sahat prije nego li ce parobrod otputovati pokuca na vrata Martina „velikoga" i referira stvar, a Martin „veliki" skoči na noge junačke, pa po onoj~Tripunici na parobrod, da putuje do Dubrovnika, Lloydov poslovođa ne malo se začudi, kada vidje ovoga masno plaćenoga gospodina po onakoj zimi da putuje, a na parobrodu nema ništa magnetičnoga do igle deklinacije. Sutri dan iza toga u večer u svom uredu Martin „veliki" Jut kao zmija psikaše na Martina „maloga". ,,Ne Juti se dragi Martine! Nije to prvi put, što si uzeo rog za svijeću: što si pratio Jubavni par, a ti mislio da su egzotične tice!" * * * U jutro oko sedam sati, kao običajno, Konavoka sluga ponijela kafu Marini Filipovnoj na posteju, a kada je ne našla, nego netaknut krevet, odmah to javila gospođi Grilović. Cim đođe u sobu guvernantke svoje kćeri, gospođi Olgi upane u oči zapečaćeno pismo na stolu, koje je na nu glasilo. U tom