SRĐ

— 152 —

Krile problijedi, čas se zamisli, pa približiv svoj stočić onom kapetana, stane da ovome šapta na uho. * * * Oko ponoći poslije te kvadrije nastade veliki odmor i većinom sve maske ostaviv svoje kavalijere grupisahu se u veće ili mane društvo, te neke u istoj, a neke u pokrajnim dvoranama posijedaše za stolove; i gospodar kafane, vrsni sin Merkurov bješe sa svojim poslužitejima na muci, koga će prije da posluži. Za st6, za kojim su bili doktor Krile i kapetan Niko Sokolović, posijedaše konte Janković sa svojom i još dvije maske, i u zdravje protekcije, koju je uživao kod poslužite]a doktor Sestokrilović, bjehu odmah posluženi. Grohotan smijeh maske i često pucane šampanske boce za stolom konta Krsta Jankovića svraćao je pozornost društava za drugim stolovima na nihov st6. Crni domino sa crvenom škufijom ćesto je sa trećega stola pogledao na doktora Krila, koji je to opazio i dignuv punu kupu šampanca, kao da joj zdravi, dao joj znak da izađe iz dvorane. * * * Po zastrtim caklima vrata kafane Dojmi, pojavhvale se da odmah za tim išceznu sjene parova, koji su plesali valcer uz svirku vojničkog orhestra, kojeg zvuci dopirahu do lubavnog para, koji se tiho šapurio u dnu aleje općinskog parka. — Dakle ti me isto jubiš! Vidiš, došla sam, jer večeras nijesi bio ni s Julijom, ni s Darinkom. Ah da znaš, Krile, koliko sam podnijela, kad sam od jedne prijate|ice morala slušati, kako zalaziš u kuću Julije, a od druge da ženiš ovih poklada Darinkul — i briznu plakati. — A ja misliš nijesam ništa pretrpiol — privijajuć je na svoje grudi šaptaše joj Krile i obaviv je oko vitkog pasa milo joj spočitavaše sve ne Jubakane s drugijema. Nego niti sam stari uhoda Jubovnika, mjesečina, nije ih uhodio, pa ne ćemo ni mi; samo ćemo s najvećom diskrecijom primjetiti, da im je prebrzo svršio i valcer i za nim kvadrija