SRĐ

— 208 —

— Uništiću onu zvijer, koja te je osvojila, uništi ću, i onda eu tek biti miran. Gucetić je pomnivo slušao Pijerkovo pričane i nije ga htio prekinuti dokle nije sam svršio. Cijenio je iz pocetka da stvar nije baš tako važna, ali sad se uvjerio da je ozbijna. Ali što uraditi? On je bio uvjeren da Pijerko ima pravo, jer je uvrijeđen negov ponos; treba đakle stvar urediti. Pijerko se mora smiriti. Ne bi li boje bilo, promišjao je sam sobom (xucetić, da se stvar na mirne riješi. Još je na vrijeme, jer Lene se nije zarucila; pa da se i zaručila, što slijedi odatle? Nijesu li oni uspjeli i druge zaruke uništiti, zašto ne bi mogli i ovu? Ali ko zna, da se stvar ne bi mogla riješiti i drugim putem. Kad je Pijerko dovršio i donekle se smirio, Gučetić progovori: — Bez sumne, moj Pijerko, ja vidim da ti se je gruba dogodila, ali mislim ipak da ne smiješ svaku nadu izgubiti. Lene je još mlada i djetinasta. Ona će sikuro stvar dobro promisliti. Rijetko je, da se vlastelin zajubi u pucanku, a puбапке su mabnite za vlastelom. Lene je od sebe ponosita, ona forse nije još uvjerena o iskrenosti tvojijeb rijeci; ali sam sikur, kad boje promisli, da će biti s tobom. Ti znaš da su ti take sve naše ženske, a spećalmente 1 ) pucanke. Ja mislim da te je ona odbila za viđet jesi li iskren, a poslije će trcat za tobom. Spomineš li se Ane Beterinke i Luka Bozdari? Kakvijeh mu je u pocetku cinila, a poslije, kad je on ostavio, hoćela se ubit. Ja mislim, da je i to Lenina manovra 2 ) s tobom. A ko zna i Jubi li ona koga drugoga? — Ah, Jubi, ]ubi, odgovori Pijerko, i evo kako sam obazno. Nazad ćetiri dana ja sam se opet šetao istijem putem, s nadom da ću je opet viđeti. Približivši se nezinoj kući, opazio sam da su vrata zatvorena, a na dvoru je nije bilo; prignuh se nad vrtni zid, a u gradini opazih hu s Ivanom Antićem. Nijesam vjerovao svojim očima, a još mane mogao promisliti da nega }ubi. Isti dan srio sam se s Vlahom Držićem i zapito ga: Je li istina da se je Lene vjerila za Ivana

') osobito 2 ) igra.