SRĐ

— 209 —

14

Antića? On mi odgovori, da nije još, ali nešto tako. Svakako da ga iubi i da on svaki dan ide u nihovu kuću. A o tome sam se i sam uvjerio, jer sam ih neki dan vidio gdje zajeđno šetaju put Lapada. Saznao sam također, da 0. Serafin Katulić nastoji kako bi se što pi'ije i vjeneali. Ivan mu je u parentadi, a kako znaš Lenu bi imala zapasti i lijepa ereditat od onega dunda što u Mlecima trguje svilom. Oni mi fratar najviše poso orneta. Da nema nega, možda bi se Lene i persvadala, jer ne vjerujem da je opet tako luđa. Gdje bi ona, koja je ambicioza, volela vilana nego vlastelina? Fratar, fratar, gosparu Ivu, on ometa vas pos6. — Moglo bi i to biti, reče Gucetić, ali cijenim da bi se i hega mogli trsiti. Nijesmo zaludu učinili zakon da starješine konvenata budu vlastela. — Vjeruj mi, gosparu Ivo, ja se bojim da je sve zaludu, priniijeti mu Pijerko. Lene je kocuta. — Ja cijenim, da bi nam i Cvijeta Sorgo mogla ovdje valati, nadostavi Gučetić, osobito što se tiee fratra. Ona je u svojti s Ocem Jakobom Lukari, provinčijalom Male Braće. — Ne za Boga, prekide ga Pijerko, nome štogod rijeti. Još bi se lioćelo da sazna i gospođa Mare. — Nije potreba da joj stvar pripovidimo, već samo ja bi je zamolio, da ona nastoji oko provinčijala, da primjesti O. Serafina. Ne vjerujem, da joj on ne bi pogodio; a opet i on je naš. A ti znaš dobro, da nam je Cvijeta i u drugijem okazizionima vajala. Pijerko umuknu kao da razmišja, pak će Gučetiću: — Gosparu Ivo, kad bi to rebuškalo, ne bi bilo s gorega; ali svakako Cvijeta ne smije obaznati pravi razlog. Mogli bi joj rijet, da su političke stvari i da nam fratar smeta. Ali joj ja ne bi im6 korađa ni to rijet. — Ne misli se ti za to, pušti stvar meni, odgovori mu Gučetić; ako se u mene fidaš, ja ću sve urediti. Viđećeš, da će izić na našu. I ja mislim da se fratar ovdi najviše upliće. Lena je još dijete, nu je lako pridobit. — Cini kako znaš da bi bilo najboje, uzdahnuv reče Pijerko; ali samo stvar vaja da među nama ostane. — Ne boj se, Pijerko.