SRĐ

— 499 —

zatvoreno, preostaju mu samo suze, kad bi i one mogle napuniti prazninu u negovu srcu. Sve je užasno negovu pogleđu, jer svugdje vidi grozan prizor one noći, kad je s nekim zadovojstvom uskliknuo: „Osvetio sam se!" Na ovu pomisao leden znoj smokri mu čelo, a iz grudi provali dubok uzdah, te stiskajući šake nekim oeajnim glasom ponovi više puta: „Treba jednom svršiti, užasan je ovaj moj život". Govoreći ovako dospije iza crkve i približi se duboku ponoru, koji se nad morem uzdiže. Negov je duh bio potpuno zatvoren, najgroznije misli miješale su u negovoj pameti i osjećao se sasvijem i za uvijek izgubjen. Izložen teškoj sudbini među nebom i zemjom, život mu se pricihao nesnosiv i tražio je način kako bi što prije patnama" ucinio kraj. Spusti se nad ponor i sa zvjerskim pogledom zagleđa se u dubinu ponora, ali na neki unutrni glas, koji mu prišapće: „пе daj se", odvažnost ga ostavi, te se uspreže razgledajući jednako ponor, koji kao da ga privlačaše neodojivom silom. — Ne, od jednom ciknu odvažno, samoubojstvo je podlost. Namet samo covjeka na to ucka. Namet, ponovi sobom nekim sarkasticnim posmijehom. Kakav namet? Bol... nesreća ... bijeda . . . sramota. Oh, va]a umrijeti, i baš večeras ... više je đosta ovili muka. Opet se zagleda u dubinu, ali na pomisao takove smrti i na ono što će kasnije svijet o hemu govoriti, ugrize se za usne, zgrabi se čvrsto rukama za kose i lupnuvši nogom o zemju: Ne, reče, vaja živjeti za inad sudbini, koja me ovoliko progoni. Ali daje živjeti, promisli odmah, pa ovako osamjen, prezren, unesrećen, razočaran .... jer sam Jubio . . . oh, Jepše je umrijeti. .. Neka jednom svrši! Izgovarajući potone riječi nastojao se savladati i, nadnijevši se jače nad zid, htjede se strovaliti, ali iznenađa jedan glas poviče za nim: „Секај! Sto činiš?!" i okrenuvši se spazi sijeda benedektinca, koji ga je već bio za laajine uhvatio. — Hajde, sotono, nasilno odgovori Pijerko, ne vjerujući svojim očima. Sad mi priječiš nakon što si me potaknula. Umrijeću i proti tvojoj voji. — Ne, sinko, nastavi starac umijatim glasom. Bog je onaj koji ti to priječi.