SRĐ

— 652 —

Put se uvija po malo tamo i amo i pretvara se и livađicu, nadno koje se nalazi Sveti Jakob. Kad dođeš pred manastir, treba da se okreneš na desno i sađeš niz stepenice, koje vode pred glavna manastirska vrata; tu na desno odizdo cvate pet leandara; na nima sve jedna gusta kita mirisnoga cvijeća; po ružicnoj šari prelijevaju se bijele pruge; to te tako zadivjuje, da ne bi znao kazati, da ii su lepše ruže i kamelije ili ove leandre, koje priroda dubrovačka claje da i same niču i da rastu bez ludske pomoći. Ove kićene leandre živa su ironija manastiru u sadašnem rasapu. Kad pred vecer sjedeš blizu vrata, da otpocineš, otvara ti se razgled na Ploče i na grad; kule s jedne i s druge strane zaklan2ju luku, koja je prama tebi obrnuta, regbi da ti je oko ne grad raskri|en i da te zove da se lađicom u n povratiš. U sutonu kroz plavu prozirnu maglu, u koju je zaronio grad, vidiš u zaleđu, poviše nega tri čunasta vrha: to su Petka i nezini drugovi; regbi da je to kruna preminulog „vladušćago" grada; daje put lijeve u pučini vidiš ostrvce Sv. Andrije, gdje je negda u osami pjevao prirodu kaluđer Dinko Vetranić. * * * Sveti Jakob je u dnu kršna postranka i nema žive vode; nije dakle čudo da tu nije svud zeleno a nada sve gore; ali golotinu samo nemar širi, kad bi je moglo nestati. Pored svega toga nebo, more i rastlinska priroda slave nam blagoslov Božje dobrote, koja nam je rijetkijem obi}em bogatstva okitila ovdje zavičaj; ali dok nam lakomi stranci zavide ove prirodne darove, mi se jedan s drugijem uzastopce natječemo, da zapustimo ovu dragocjenu postavu, koju nam je dobrostiva priroda ovdje spravila i nadarila ranijem cvjetanem, suptropskijem rastlinstvom i mlakijem vazduhom, a uresila krasnijem nebom, s kojijem se ne može takmiti ono napujsko. Sve što se više približuješ Sv. Jakobu, sve primamjivija postaje rastlinska priroda, a mi okrećemo leđa dičnijem primjerima pradjedova i rušimo hihove svetine. Masline, naše južnoprimorsko drveće sa svojijem sivozelenijem lišćem, osvojiše većinu podanka od grada do manastira; ali i drugo drveće bi]eži ovaj kraj: čempresi sa svojijem visokijem tamnozelenijem čunima, na dnu zaobjenijem,