SRĐ, 31. 07. 1904., str. 48

škog'a. konservatorija, zadivi prašku publiku. Dugo ,je radio na operi „Роrin" ili „Oslobodeiie Hrvata ispod jarma franaSkoga", koja se predstavlala oktobra 1897. To je bio triumf Lisinskoga medu lirvatskom publikom u potpunoj jačini rijeoi. Libretto „Porina" i „Lubavi i Zlobe" je iz pera pjesnika Demetra. Pouovo ističemo, da nas je, kao prijatelo slavenske umjetnosti, ova apatija silno dirnula, a završujemo pjesnikovim rijeeima: „Narod, koji svoje mrtve štuje, Na prošlosti budućnost si snuje. Nemo. Č i t u } a. f Antun Čehov. — Jedan od najpopularnijih današriib ruskib pripovjedaca Anton Pavlović Cehov zaklopio je za navijek svoje ooi, rano — u četrdeset četvrtoj godini svoga života. Danas u ruskoj literaturi, uz velikoga romancijera i moralnoga filosofa Tolstoja i Maksima Gorkog'a, najveći je talenat bio Cehov. Cehov je najinteresantnija, a bez sumrie i najznamenitija pojava mlađe ruske naturalističke škole, koja je zamijenila Turgerieva, Dostojevskoga, Gončarova i dr. On se rodio u Taganrogu god. 1860. Svršio je gimnazije zatim međicinu u Moskvi. Za svoga đakovaria imao je Cehov da se brine ne samo za sebe nego i za čitavu porodieu; svojijem radom morao je da izdržava sebe, roditeje i braću. Možda se već i od tada u riemu zametla klica teške bolesti, sušice, koja ga eto sada u grob svalila. Još kao đak javla se Cehov svojijem šalivijem pričama u humorističnijem listovima, pa poslije u „Novom Vremenu". Negove priče treba čitati s ozbilnošću i razmišlariem, pa da ih se tek tada može pravo i istinski shvatiti i razumjeti; samo mislen čitalac može, pače mora, da nađe u riima prave duševne naslade. U prvijem se svojijem radovima Cehov javla kao humorističar, ali je znao katkad i takovili pripovijedaka napisati, da čitaoca čisto sjeta obuzme. Negove ozbijne pripovijetke duboke su i snažne. Napisao je koju stotinu pripovijedaka i dobar broj pozorišnijeh đjela. Od većijeh pripovijedaka spomiriemo; „Dvorana br. 6.", „Selaci" „Dvoboj" i dr. a iz dječijega života: „Varika", ,,Dj eea", „G riša" i t. d. Cehovleve su novele jasne i umjetnički zaodjenute. U jednoj malenoj, sitnoj pripovječici zna on predstaviti tipove, situacije i same momente Judskoga života tako, da ih teško čitalac može zaboraviti. Takav je i Maupassant u francuskoj literaturi. Cehov se mnogo prevodio i prevodi u sve kulture jezike, te nema gotovo nijedne kriiževnosti u Jevropi, u kojoj nije prevedeno što riegovo. A prevođen je prilično i u nas. I „Srd" je donio u prijevodu do sada ove riegove pripovijetke: „Gospođe", „Psss!", „Neuspjeh", „Medvjed", šala u jednom činu. Fr. V K.