SRĐ

Dr. V. S. Nikolaj ević završio je svoju oojenu ovim riječima: „Ovom svojom izložbom g\ Murat se prikazao publici kao umjetnik s flnim osjećajima. izrađenog' ukusa i s lijepom telmiokom sigurnošou. U liegovim slikama ima uvijek delikatnosti i poezije, ima u svakoj nečega gospodskog i otmenog; ali zato nema onih velikih i uznemirenih scena, nema onog širokog života, koji umjetnost gradi vaspitacicom ludi i kulturnom čirienicom. Murat je slikar za osjetlive jjrirode i riežne duše; one će u riegovim slikama uvijek naći zadovolstva i naslađe — onakve, od prilike, kakvu osjećamo kad čitamo lijepu lirsku pjesmu." Nadežda Petrović veli: „Магко Murat je pjesnik slikar, primorje ga načini sarialicom a po tom pjesnikom i slikarem. Negova bujna mašta prenosi nas na daleka po]a bajaka starih dubrovaekih dana i rimsko-g'rčkoga doba. Negova poezija nas zavodi u neznane kutove carstva nimfa; vodi nas na cvijetne pojane, gdje priželkuje slavuj, g'dje je vječita sreća i lubav; gdje preko rujina prolaze tiho vremena, stojeće po stoleće, ne ostavlajući za sobom traga, do mahovine na pozelerielim stjenama, gdje se još samo gušter sunča." Za slike „Proleće", „Dafnis i Ivloe" i „Konavoku" veli Nadežda Petrović: „U sve tri slike Murat je unio sve svoje osjećarie, svoju dušu, svoje ja; on nam je iznio sve što je u stariu bio iznijeti, mi u riemu naziremo veličinu ; on se ne će na ovome zaustaviti, on će ići dale." * Novi List. — Septembra mjeseca počeće u Biogradu izlaziti „Muzički Kist", koji će izlaziti dva puta mjesečno. * Pedeseta obletmca Lisinskoga. — Najvećim mukorn proslavio je bratski hrvatski narođ, 31. maja, pedesetu obletnicu smrti Lisinskoga. On, osnivalac prve hrvatske opere, on, koji je u najbolem naponu života, prezren i boian, izdahnuo, nije ni iza smrti bio nagrađen kako je zaslužio. Naročito smo sačekali ovu priliku, da ovo kažemo, jer uzalud evo gotova dva mjeseca prevrćemo hrvatske novine*) — niko ga ni sitnom bileškom nije pomenuo. A to nije pravo. Rodio se u Zagrebu- od siromašne porodice 8. juna 1819. Svoje pravo porodično ime Fuclis zamijenio je u kompozicijama ponašenim prezimenom Lisinski. Uz pripomoć prijatela Alberta Strige ode g. 1847. u Prag, da s<? usavrši u muzičkoj umjetnosti. Po dovršenim naukama vrati se u Zagreb. Tu, mješte da postig'ne ugledno mjesto, kako se je nadao, ispusti svoju plemenitu dušu u sirotirii, bijedi i nevoli 31 maja 1864. God. 1846. davalo se riegovo prvo djelo, a ujedno i prva hrvatska opera „Lubav i Zloba", kojom požarie neočekivan uspjeli. Komponovao je i više mariih pjesama u narodriem duhu, kao „Prosto zrakom ptica leti", Putnik", „Brod", a sve su mu kompozicije prožete melanlionijom, pravim osjećajem putničke mu diiše. Idilom „V e.čer", još kao đak pra*) Nama se čini, da je г! „Obzoru" izašlo nekoliko članaka o Lisinskom, — Ured.