SRĐ

— 749 —

Ivo. Dakle mi nijesmo Hrvati, nego nam je u politici najbo^e s Hrvatima? Antun. Uzmi kako hoćeš. Ovako radeei pomagamo i Srbima, јег je jezik isti, i tako koristimo svemu narodu. Ovo bi imali razumjet naši Srbi. Ivo. Je li to omladina"? Antun. Kakva omladina! Ko se i stavja tijeh zanesenaka? Ivo. Da koga ti zoveš Srbe? Antun. Ove Rišćane našega jezika. Oni se zovu po vjeri Srbi. Ko nije Rišćanin nije Srb. Ivo (ispod glasa). Jadnoga Pera Maloga! Antun. Što si reko? Ivo. Ništa, ništa. Pada mi na um neki moj nemoćnik. Antun. Pa cuj me. I u Carigradu Crnogorci i Rokeji zovu se Hrvati, a nihov poglavica Hrvat-baša. Ivo. Jer gledaju svoj špag i boje se za svoju kožu. Antun. Pa neka bude i za to; dakle su razboritiji nego ovi naši. I kad ne smiju bit Srbi, zovu se Hrvati. Ivo. Dakle po tebi i Bosna i Hercegovina imale bi se prozvat hrvacke, kad nije moguće da su srpske? Antun. 0 cemu govorišl? Te pokrajine i jesu hrvacke. Ivo. Bumll... Kako bumbižaš 1 )! Da si barem reko: Bosna s Hercegovinom srce je naroda srpskoga i hrvackoga; tu se sretaju Srbi s Hrvatima, to je zajednicka zemlja, tu se treba utvrdit i ne dat nikomu naprijed nego preko našijeh trupina . ... Antun. In somma' 2 ), va|a li ili ne vaja sastavit tu blaženu Hrvacku, tu jadnu Sioveniju, da naša četiri plemena na jugu budu ravnopravna za da}e događaje? Ivo. Dakako da va}a, ali sve treba radit slovenski, svojom grbom i bez skrbnika. Tad će vas Srbi pomoć. Antun. Onako im i Bog pomogo! Ivo. Ostavi se, Antune, ćorava posla! Antun. Kakva ćorava posla, a pogledaj na kartu, kako je Trojednica zaobjena s Bosnom i Hercegovinom, i velika u prostoru krajina.

') Bumbižati je u dijalektu na krupno pretjeravati (talij. i'iječ), ] ) Ele, na svrhu.