SRĐ

— 762 —

— Ра dobro, Ivane, poslije podne u cetiri ure nađite se pod Petkom, tamo ću i ja doći i sve ću vam otkriti, ali nikome ništa ne smijete prije o ovome kazivati. Ivanu je i Leni bilo kao da im se svalio sa srca kamen, koji je umarao nihove grudi; oni fratru obećaše, da će se u tu uru pod Petkom naći i po|ubivši ga u ruku polagano se zamišjeni udajiše, a 0. Ambrozije Pucić jedva se dovuče do svoje sobe, plačući i uzdišući. Još ne bijahu zvonile ćetiri ure poslije podne, a Ivan i Lene već su se nalazili na putu, koji vodi put sv. Viaha od Gorice. Kad dođoše ispod crkvice, sjedoše na jedno zakloneno mjesto, razmiš]ajući o jutrašnem doživjaju, koji je uzdrmao cijelim nihovim žićcm. Sjedahu tako, s licem okrenutim put one strane, otkud je onaj benediktinac imao doći. Razdraživa nihova narav, sklona romantici, osjećala je potrebu unutrnjega mira. Ondje, na razvajenim ostacima nejasne davnine, nalazili su lijeka svome nevese]u, i taj divni veličajni mir prirode, koji se sterao nad ovim mjestom, spuštao im se tiho u srcej tješeći i blažeći rascvije]enu nihovu dušu. Dok su se razne misli motale nihovom pameti, spaze od jednom fratra, koji im se približivao napirući se na svoj debeli štap. Lene ga prva ugleda, problijedi, stisne Ivanu desnicu i uzdahne: — Ah, Ivane, meni je teško! — Ivan je stao tješiti i sokoliti i ustavši na noge povede je sa sobom u susret fratru. Fratar ih naprosto pozdravi i reče: „Slijedite me". Na licu su mu se još vidjeli tragovi suza. Hodio je sporo zaustavjajući se svaki čas i duboko uzdišući; po hodu i po žutom razrovanom licu izgledao je boležjiv. Ivan i Lene držeći se za ruku iđahu za nim, ne progovarajući ni riječi. Napokon prispješe pred negdašni stan gospara Nika Ohmučevića pod Petkom. Fratar se zaustavi pred vratima, izvadi iz gepa nekakav stari kjuč i, otvorivši vrata, dade znak Ivanu i Leni da uđu. Ivan se i Lene pogledaše, kao da se boje, ali, ne rekavši ništa, udoše za fratrom u gradinu, a fratar im dade znak da za sobom vrata opet zatvore. Drugim kjučem fratar otvori i kućna vrata, koja se odavna ne bijahu otvorila, kao što se očito vi-