SRĐ

— 827 —

tužiti, nego hvaliti, što je vojska francuska prebivala u nihovu mjestu«. Sadašna je vlada uzdržana, ona c'e svoje poslove i svoja držanstva isto opravjati; odnošaj republike prama vladama, koje su u prijatejstvu s Francuskom ili neutralne, ostaće sved isti. G. Bruere, komisar u poslima trgovackijem, vršiće pred senatom sve posle carskoga komisara. U bubrovniku, na 28 maja 1805. General divizije, Vojni adjutanat Cara Francuza i Krala Italije, Zapo^-jednik vojske N. V. u državi dubrovačkoj Aleksandar Lauriston. Reče gospođica ožalošćena: „I ovo ti je svršetak! . ." Nije mogla kazati republike, jer joj se u grlu zagušila rijec. * Nestalo Mara, nestalo Nikše, nestalo ih svijeh, baš kao da su propali u zemju. Ni Ganluka se nije družio s Francuzima. „UJegli su na prijevaru", гебе Paši, i nije mogao dale. Nijesu dolazili na sastanke, kao da ih je nestalo, kao da ili crna zemja progutala. Ipak, jednom će iz Rijeke Pijerko banuti u Nikše, a da mu se jada. Tu je bio i fra Gabro. — Moj fra Gabro, Dubrovnik ti je propao! гебе Pijerko i počne mu nabrajati po redu milosnice francuske po Dubrovniku: Na Prijekomu je pet, „između polaca" šest, „za Gospom" tri, „za fontanom" dvije . . . Nikako nije mogao kazati опв clvije, pa tako i otišao put doma, a fra Gabro u Malu Braću. Odjednom neko zazvoni, a raba će s prozora; — Što hoćete, gosparu Pijerko? — Reci gosparu, da su ,,za fontanom" i mati i kći! [ s bogom! * Od prvoga juna do petoga jula Dubrovnik je zaplakao u krvave suze . . . Nestalo mu slobode, nestalo bogatstva, a žestoka vatra očistila teške grijehe; jer se podigla na gospodu kuka i