SRĐ

- 826 -

— Braćo, spasena je naša domovina od Franceza! — Živio Dubrovnik! Niko nije kiiknuo: živjela republika. Gospođica Tansen bila je zadovojna i JubežJivo je pogledala Nikšu, i bila je srdačno odlučila da mu stisne desnicu. — I u ime bratstva, rece, ja ti pružam desnicu. To će pred gospođom Zofren, koja se baš od srca osmjehnula. Sutradan se govorilo po gradu, da će se bogata Slave vjenčati za Nikšu. Premda se nijesu mogli čuti ni vidjeti, a ipak ih je bratstvo združilo i imali su se do brzo vjenčati. Dođe i kobni dan 26 maja 1806., biva eto ti Lauristona s vojskom. On će, da mu se vojska okrijepi u Dubrovniku. To ti isto poruči Rus. Dakako, većina je bila za Francuze, pa će Nikša: — Gospodo, čemu vijećate'? Da uzmognemo ovo riješiti, trebalo bi da mnogi budu obješeni od čoba, a pak i nekoliko ih među nama; dakle otvorimo vrata od grada tuđinu i dospijmo. I na Orašac će dva senatora, da pričekaju Lauristona, a na 27 maja knez ga Ghetaldi primi na vratima ispod baldakina (sjenice). I otari bijahu puni prtjaga i oružja, a sutradan osvane ovaj proglas, te ga je čitala francuski Žofren gospođici Tansen: »Napoleon I. Car Francuza i Kra) Italije. »Mnoge koncesije, učinene neprijatejima Francuske, napravile su Republiku Dubrovačku bićem neprijatejskijem Francuske, tim više pogibnijem, što se krije pod oblikom prijatejstva i neutralnosti. Ulazak vojske francuske u Dalmaciju, mjesto da je zapriječio tako ponašanje, bi zgoda, da neprijateji naši to veći utjecaj steku na vladu dubrovačku, i koji god bio razlog, za što ovaj senat neprijatejima našijem ugađa, Car se imao dodosjetiti. Nemu je stalo, da dospiju već ove spletke tako protivne zakonima neutralnosti. Zato u ime i po naredbama Cara Francuza i Kraja Italije ja zapremam grad i sve zemjište dubrovačko. Ali ipak javjam, daje namjera Negova Carskoga Л г еličanstva pripoznati nezavisnost i neutralnost ove vaše vlade odmah, čim Rusi iziđu iz Arbanije, negda mletačke, i iz Ivrfa i ostalijeh ostrva negda mletačkijeh, kad rusko brodovje ostavi slobodne ove obale dalmatinske. »Ja, obećavam pomoć i obranu svijem Dubrovčanima. »Ja ću nastojati, da budu poštovani zakoni i običaji sadani i svaki imetak, i na svrhu, prama tome kako prebivaoci budu postupali s nama, učiniću da se Dubrovčani ne će moći