SRĐ

— 921 —

* н- * Stoprv treci pjevci zapjevali i vlašići prevalili iza Vlaštice, a već se бије po selu dozivane da se ustaje i da svak ide za svojim poslom. I u kući Nikole Velikoga sve je na nogama. Spravjaju se da idu u grad i da prate Ivana na parobrod, koji će ga morem do Trsta nositi. Ivan je u to već zašao u selo, pa se pozdravja sa susjedstvom i Jubi. Svak izmijeni s nime po koju riječ, a stariji }udi opet po koji dobar savjet. Po ncki ga daruju ćime, da ih se sjeća. Kad se vrati kući, nađe čitavu graju, jer se već rodbina i po koji prijatej skupio, da ga prate u grad. Marija, smetena od velika posla, svaki ćas zaboravla gdje je što ostavila i što ima da radi, pa u toj smetni ne će da se srdi, već sve moli Boga da ga ne uvrijedi i ne ogriješi duše zlom riječi. Nikola se smjestio u prikrajak, pa broji novce i cini racun, koliko se ima u što potrošit, da se može izaći na kraj. Ostali stoje spremni i digli graju pričanem, pa netom Ivan ispred nih najeze, oni se po nešto stišaju pa ga čudno gledaju i sokole. — Bog se s nama uputio i sv. Nikola! — reče Marija, držeći skrinu na glavi, te se prva uputi. Svi krenuše za nom. Taman družba preko Žarkovice, da skrene niz Bosanku u grad, a s istoka sunce se zaustavi na nima. U gradu se imao urediti najpreči posao: preobući Ivana u gradsko odijelo i skinuti s nega ono narodno, što ga je do tada nosio. Obiđoše dućane i nađoše odijelo. Kad ga obukoše, prošetaše se nekoliko puta s nime po gradu, da ga svijet vidi, kako mu je odijelo lijepo pristalo. Svaki ga čas mjere od glave do pete, pa se čisto raduju, kako im Ivan preobučen kršan momak izgleda. A kad sva crkovna zvona udare da zvone podne, uputi se cijela družba na objed. Razumlivo je, da se preko objeda nije ni o čem drugom govorilo do o Ivanu i Americi. Stariji uđrili najviše na Ivana da ga svjetuju kako će živjet, tako da je taj dan primio više savjeta nego otkad se rodio. Gotovo mu ti svjeti i dojadili, te je u neke litio da im kaže, ne bi li ga se jednom manuli, da ga u to nije srećom otac pozvao na stranu, pa izvadivši tobolac, iskrenuo preda n 150 fjor., sve u zlatu. To mu je za put, a da mu od toga opet nešto ostane, kad tamo stigne. Nikola izbroji novce