SRĐ

— 141 —

VASPITANE VOLE. — Jules Payot. KNIGA PRYA. (2) GLAVA DRUGA. Svrlia kojoj treba težiti. I ako se nigdjo u školskim programima ne govori o voji u djeco i mladića, mi osjećamo da mi vrijedimo nešto s naše energije, i da na slaba čovjeka nikad čovjek ne može racunati. Mi znamo da se prema našem radu približno mjeri i snaga našo vole, pa zato mi hoćemo bez razloga da se s te strane pokažemo. Mi uveličavamo svoj rad. Sta nas staje da priznamo kako ustajomo u četiri sahata izjutra, uvjereni đa ne će niko doći da se uvjeri da li govorimo istinu. A ako oko osam saliata izjutra odete kod te „vatre" od radnika i nađeto ga u posteji, vi ćete primijetiti da svaka vaša posjeta nekako pada uvijek u dane poslije kakve zabave ili pozorišta koje su ,,velikoga" radnika omele da ne sjedne u četiri sahata za posao. Sjem toga, taj radnik ne položi cak ni ispite svoje. Laž o tom uveličanom radu najčešća je među đaeima. Sjem ovoga nema mladića koji sebe ne vara i obmanuje o svome poslu i o svojoj sposobnosti za trud. A te laži nijesu drugo do poštovane koje se odaje velikoj istini: da čovjek vrijedi samo sa svoje enei'gije. Svačija sumna u našu voju nas vrlo mnogo Juti, vrijeđa. Osporavati nam moć za rad, to je što i optuživati našu slabost i našu plašjivost. Vjerovati da nijesmo u stanu da istrajemo u naporima, — bez kojih se ne može čovjek uzdići iznad }udi siromašnih umom kojih je puno u slobodnim zanimanima — zar ne znači smatrati nas kao neizmjenjivo sredne pameti I Ovo poštovane rada kazuje da postoji kod sviju đaka žeja da budu energični. A ova kniga je ispitivane sredstava koja može upotrijebiti nerješiv i slabodušav mladić da u sebi okrijepi