SRĐ

— 142 —

že].u za radom, da je preobrazi najprije u čvrstu, silnu i trajnu odluku, a zatim u nesavladjive navike. Pod umnim radom vaja razumjeti ili izucavane prirode, tu đih djela, ili lieno stvarane. Ovo posjedne iziskuje najprije učene, i uz to sve vrste intelektualnili napora. U prvome slucaju (izučavane prirode i tuđih djela) potrebna jo pažna u pravome smislu te riječi, a u drugome (lično stvarane) razmišlane ili koncentracija u sebi. Ali u oba slučaja glavno je pažna. A raditi to je što i biti paž]iv. Na žalost pažna nije neko stalno, nepomično, postojano stane. Ne bi se moglo uporediti sa stalno zategnutim lukom. Pažna se sastoji prije iz izA r jesnoga broja ponavlanili napora, naprezana više ili mane intensivnih, koja brže ili lakše idu jedno za drugim. Ako je energična i već prekajena pažna, ti napori se idu tako brzo jedan za drugim da čovjek misli e su neprekidni, a ta prividna neprekiđnost može trajati nekoliko sahata svakoga dana. Svrha je u tome da se postignu intensivni i stalni napori pažne. Ponavjati svakog dana hrabro napore, koji su u glavnome za đaka mučni, to je jedan od najjepših resultata što ga može dati vaspitane naše vlasti nad nama samima. Kod đaka bujna mladost i mladićka snaga stalno idu na to da životinski život preoblada nad prividno hlađnim, bezbojnim i protivprirodnim životom u većine radnika. Ali intensivni i postojani napori nijesu nikako dovo]ni; oni mogu biti i anarhični i rasijanoga tipa. Napori va]a da su, sjem toga, upravjeni jednoj svrsi. Da se misli, osjećana u nama prilagode i prirođe, va]a da u nama ostanu jedno vrijeme, da su češći i da su prisni. Te misli, ta osjećana treba da laganim i stalnim napredovanem uticaja šire krug svojih veza, da se malo po malo svojom ličnom vrijednošću nametnu. Pogledajte kako se stvaraju umjetnička djela: jedna misao, često mladićka i sposobna za život, najprije je nesigurna i nejasna kod genijalna čovjeka. Kakva kniga, kakav događaj iz života, kakav srećan izraz koju izbaci kakav pisac i ne misleći na nu, zauzet drugim mislima, vidjevši misao ali ne shvativši joj plodnost, — daju toj misli koja tiha svijest o nenoj vrijednosti i mogućnoj ulozi. Od toga dana ta će misao da se hrani sa svake strane. Putovana, raz.govori,