SRĐ

— 286 —

onaj duli, što je gi'ijao srce velikoga patrijarlie, kad jc utemelio svoj red. 12. Kako Тоша prestade govoriti, blažene duše opet počešo da igraju. Dok igrahu, pridruži im se druga kita od dvanaest blaženih, te pjevajući okrctahu se okolo onili prvih. Kad prest.ade igrane, jedna duša робе govoriti о svetom Dominiku. Pripovijcda o hegovom porodu; tumaci negovo imc; istice kako je iz Jubavi praraa evanđeju postao jcdan od najučenijili Judi svojega vremena; kako je od papc zamolio dopast da uči Kristov nauk, te oboružan svetom vjerom i čvrstom vojom, stao se boriti protiv lierezije, i to baš ondje, gdje bijaše najviše ukoi'ijenena; da je prijc smrti imao veliki broj sjedbenika. Tako govori SA r eti Bonaventura, frahevac, te nastavi koreći Franevce, da je samo maleni broj među hima ostao vjeran načelima utcmejiteja hihova reda. Ist.i svetac imenuje i pokazuje Dantu ostale blažene duše, koje su s nime: Uluminata, Agustina, Huga da San A 7 ittore, Petra Komestora, Petra Hispanca, Natana, Ivana Krisostona, Anselma, Iiiju Donata, Rabana Maura i Joakima iz Celika u Kalabriji. 13. Netom sveti Bonaventura prestade da govori, sve blažene duše, koje sačinavaliu kao dva vijenca rajskoga cvijeća, stadoše da pjevaju i igraju oko Danta i negove Beatriče. Kada prestade igrane i pjevane, uze sveti Toma da govori, da protumači Dantu ono, što bijaše rekao o Salamunu, naime, da niko nije bio tako mudar kao on. Te riječi porodiše sumnu u Dantovoj duši, jer je on držao, da je Adamova i Isusova mudrost morala da bude daleko veća nego ona izraelskoga kraja Salamuna. Toma livali Dantovo mišjehe, te nadodaje, da Adam i Isus bijahu daleko mudriji nego li Salamun, ali da on nije mislio na Salamuna kao eovjeka, već kao kraja, i s toga da tvrdi da Salamun bijaše najmudriji. Ovu prigodu upotrebi Toma, da opomene Danta, kako treba biti oprezan u prosudivanu, a osobito onih stvari, koje su sumnive, naime istinite s jednog pogleda, a lažne s drugoga. Isto tako kori i one, koji se usuđuju da govore o spasu ili propasti đrugih, jer da su skroviti sudovi božji, i lako može da se izgubi onaj, kojega svi smatraju svetim, a naprotiv da se spasi, kojega drže opakim.