SRĐ

— 288 —

onoga doba. Cacciaguiđa odgovori, da se je rodio 1091, da je imao 56 godina kad je umro. O svojim pređima ne rece baš ništa. Firenca je, nastav]a Cacciaguida, imala u ono doba samo peti dio satiašnih stanovnika, ali svi pošteni. Tuži se, što se proširiše granice grada zbog nadošlih stanovnika, koji pokvariše starosjedioce; nabraja onđašne plemenite porodice; kori ponašane Buondelmonta, koji prekrši zadanu rijec porodici Amidei, što dade povoda strančarskim borbama medu građanima, uništi svako blagostane, razdijeli stanovnike u Guelfe i Gibeline. 17. Cuvši Dante svojega pradjeda govoriti o rodnom gradu, 0 kreposnim i pokvarenim stanovnicima Fiorence, sjeti se onih mracnili i nejasnih izraza o vlastitoj sudbini, te zaželi da dobije razjašneha. Po Beatričinu nagovoru obraća se Cacciaguidi. Ovaj nm odgovori, da će brzo morati zapustiti Florencu, jer da tako želi Rim; da će se sva krivica svaliti na onoga, koji podlegne u borbi; da će se morati odijeiiti od svega i najmilijega; da će iskusiti, kako je gorak život, kad se jedo tudi kruh; da će mu najviše boli zadati neliarna družina, kojoj će se pridružiti u nesreći; da će se od ne odijeliti i sam po sebi stvoriti svoju stranku; da će prvo utocište naći lcod Scaligera 1 tu upoznati mladoga Can Grande, cija djela da će ostati zabiježena u povjesti. Svoj govor završuje Cacciaguida potičući pjesnika, da ne goji mržne proti svojim sugrađanima, jer da ć j usprkos nanešenoj mu nepravdi negova slava ipak kroz vjekove trajati. Riječi Cacciaguide porodiše u Dantovoj duši nove sumne. Hodajući kroz pakao i čistilište čuje i vidi Dante dosta stvari, te ne zna, da li o tome da govon, ili sve da premuči. Лко govori, boji se da no uvrijedi mogućnike, i eto nova povoda svakakvog progonstva, ako li sve zataji, boji se da tim ne potamni svoju slavu kod potomaka. Cacciaguida mu odvrati, da ne zataji niti premuči išta od onoga što je vidio i čuo. Negovo će riječi neugodno đjelovati na 'one, čija je savijest okajana, ali ćo to za hih biti korisno i spasonosno. Dantove će riječi u prvome redu pecnuti mogućniko ove zemje, a tim ćo đokazati koliko je plemenite duše, da 1 ubi krepost, da mrzi podlost, da mu je stalo samo do istine. Svemoguća božja milost dopusti Dantu, da još za života razgleda vječne tajne, da