SRĐ

— 343 —

Rekav, brazđe zidinam' novog grada narisa po stadija osamdeset, posipjući žutoga povrh p'jeska b'jeli cv'jet brašna. Tako nnuk Pelejevićev zgradi grad svoj, a Far — preslavno ime sv'jetla c'jelom sv'jetu afričko-azijatske rasv'jetli staze. I ne talas pustare neprijatelske, ni varvarskih sto}eća odmicane smoguu svladat smjelu tu kćerlcu onog grčkog junaka. Umna, bodra trećem se svom životu dizaše, podbadajuć udes isti, kada ti ju, pjesniče vidje, koj' se putujuć diviš, kad od skore zuluma pune noći ti uteče, poleta punom glavom, tamo svjetlo iskajuć i slobodu istokom, — iznad nerezanili grobnica sa turbanom Pompejevi stajati stup ti viclje, kano snagu latinske misli iznad mutnoga v'jeka, oh Egipta slave i nade tvojoj nek u knizi pjesniče žive! Eto Tifon usred pustare danas piri i jari sržbu. uz Osira mrtvoga lajac Anub petu grize Evropi na bijegu i živinska naprijed zove boštva osveti sada. Aj Evropo stara što sv'jetom siješ nespokojnu svoju slaboću, kako bolna sfinga istoku upr'jev pogled kako se sm'ješi! Preveo X + Y-