SRĐ

— 342 —

„Grčku on da osvcli, đipi poput „lava čvrste tesalske od falange; „slonove i kola skomeša; mrvi satrape, krale. „Aleksandre, mira i rata bože, „zdravo! Za te kitra je među prstim, ,,za te sjajni srebrni luk u šaci, prisutni Apol! „Razgovori stagirski za te jesu, „vijenci i cjelovi jonskih žena, „kupa vina lijejskog zapjenenog, za te jo OJimp. „Mjcdom Lizip, Apeles nek to bojam' „za sveđ ovjekovječi; nek t' Atena „demagoga strasti utišav, digne do Partenona! „Slijedimo te: Sakriva nil zaludu „moći našoj izvore svoje. Ovdje „međ bozima mir ćemo činit, sv'jetu općenu sv'jetlost. „I podjarmit htjedneš li tigre, rise, „Baho novi, za tobom doći ćemo „svetom žalu Gangesa, pojuć svete pjesme Homera." Ozvanaše ahajski tako pean Mladi vođa kacigu tada dignuv s plave glave, falangi suprot stojeć, gledaše more; a uz more i Far pred sobom otok i libijsku naoko nadoglednu pustošinu . . . . S prsiju oznojenih zlatni i sjajni oklop dignu. Na tle ga baci, veleć: „ovaj кб makedonski oklop neka „sred pustare varvarim', v'jecim vlada Aleksandrija;"