SRĐ

— 402 —

ovdje naša zadovojstva, naši jađi, naše senzacije, naša sjećana — uspomene, postoje nekom vrstom trajnoga stvarana: živa energija težne u nima sjaje. Kad ne nestane, ostaje samo gomila hladnih, mrtvih, eisto apstraktnih, bez boje i djejstva, psiholoških stana. Ta suština svakoga osjećana može nani objasniti zašto je snaga tih stana u nama tako jaka. Te težne šta su drugo do naša rad]lvost, do naša voja da živimo, jako disciplinovala bolom i patnama da u svome razvijanu napusti mnoge pravce, voja koja grede samo dopušteniui putevima, potčinena u neku ruku zakonu ili da propadne ili da se uvuče kradom u kanale koji su posebno organizovale težne"? Ta rad]ivost kojom upravja bol i koja ce se javiti u serijama među sobom povezanih mišićnih pokreta i konstituisati jednu rađnu ili jednu grupu radni jasno odjelitu ocl drugib, ta radjivost je osnovni oblik svake težne. Radjivost bez diseipline bola rasturila bi se u svima pravcima i bila bi uškopjena, iskustvo ju nagoni da se kanalizira u naše težne, a te su težhe, kao što se vidi, u neku ruku naša centralna, primitivna energija koja u uzavrelom rastopu probija površnu koru stečenih ideja, sckundarnih osjoćana koja su došla s po]a. To je ona živa snaga što teče u sprem]enim mišićima, što se javja kao obične radne — ovo objašnava motornu snagu naklonenosti. Te težne sastavjaju jednu grupu pokreta ili boje masu osnovnih pokreta. Mišićna građa, na primjer, pokrenuta ghevom, JubavJu i t. đ., uvijek jo u svoj cjelini ista u svima slučajevima. Sta višo ona je osjetno ista kod svega roda Judskoga. Ona je bila ono što je kod bezbrojnih generacija koje su nam đale život. Na toj i ako izlizanoj osnovi svaki veze svoja lična novačona, ali cjolina je tako logična da joj i djeca u kojevci vide značene. Ta sveza između ove težne i one serije mišićnih pokreta nasjeđem jo prenesena u nas. Ta je sveza viševjekovna. Onda se može razumjeti zašto sveze koje ja svijesno stvorim između jedne ideje i jednoga pokreta nemaju nikakve snage ispred onili već automatskih sveza; da se mnone stvorena sveza ne raskine u toj neravnoj borbi, vaja, to se vidi, tražiti saveze i združiti se sa nasjednim težnama —•