SRĐ

— 507 —

Ovo su bili, čini rni se, bjelaši, te će kazati onijem našijem da ili pričckaju, al će oni ni pet ni šest omaknuti iz jedne kuće kroz gorna vrata put doma, a ostaviće one ćetnike da se sami voze, кб cetiri brđanska kapetana. I ovo j * bio sedamnesti dan, a osamnestog nestalo je sasvijem četa i četovana — i tako je svršio zlosretni porob. Vazda mi je na pameti onaj čudak Vazilije — i raspitivasmo, jer nam je va}6 živoga života. Pa što smo dočuli, negdje oko svršetka mjeseca? Uhvatila jugovina tri — četiri šajke onako prepune robe ispod konavoskijeh stijena, te će ili podušiti. I tu je, kako kažu, obršio i Vazilije, koji je najmahe bio krivac; al ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se lome... Tuda je nakon malo projedrio brod Dubrovački, pa eto ugledali mrnari dosta sanduka i drugog posla da pluta, pa će da prihvate na brod i bili su dosta toga spasili, al će se ojednom kapetan predomisliti. — Bacajte, djeco, u more i toga nam ne tr ;ba, neka morska pučina raduje, a da se zna da nam nije ništa ostalo ... * Bio prošo mjesec — i svi su naši bili u selu ... Do sada je meštar Nikola hodio kao gospodičić u sviti, a otsada u vetkijem gaćama od nankina. Nije toliko žalio robe, al mu je ž6 bilo da nigda tako pusta gvozdija (alate) i krasne mreže — Moj brate Nikola — Luka će, a bio je kršan težak Bog do, Bog uzeo, pa će nas istanova obradovati! I on je radio kao krt od zraka do mraka, a Nikoli bilo žo, pa bi mu pomago, a neka je bio čuven majstor, tamo on кб kapetan. Jela je tkala, a ja joj pomagala, pa eto prezimismo, ako i na siromašku ... А1 nas je Bog pohodio porobom, al gore ucvilio u porodici, jer eto meštru Nikoli umro sin Niko, pa i ona naša kukavica Marija, biva dobra ') će na nu, u kam se uprla — i ocijedila se kao lojana svijeća.

') Sušica.