SRĐ

302

СРЂ. — SRĐ.

„Sve ove organske sličnosti odveć su brojne, a u isto vrijeme specilične, te zato su ogleđ stvarnoga srodstva; samo ih zajednički začetak može objasnit. Ima nekoliko hiljada vijekovada je u čovjeka bio organizam sasvim sličan, ako ne jednak, sadasnjim velikijem antropojidima. Na koneu torcijarne periode on se je razvio brže nego ostali majmuni pođ pritiskom uzroka još nepoznatijeh ; moždani mu so podvostručiše u obimu. Nalazimo ga malo kasnije, posred periode kvaternarije, u Spy i u Neanderthal-u ; moždani su mu ojačale za nekoliko stotina grama, ali njegova lubanja plosnasta, čelo i jaki kosijeri još su po podobi majmunskoj, gotovo kao u pitekantropa. Došavši do toga stepena neke skupine čovječje zastadoše i zadržaše do danas u udaljenijem krajevima kao u Austraiiji i u Tasmaniji organizam mnogo niži, s nogarna neprikladnijem hodu, sa zubima veličkijem kao u pitekantropa, s čelom i moždanima manje razvitijem nego su ljudi u Spy. Ali na velikijem kontinentima prirodna selekcija djeluje jako intensivno te ne dopušta čovjeku da stane u putu preobraženja; koji su spori u putu, iščeznu. Skupine društvene malo jake, nezaobljene, ne mogu se braniti i bivaju uništene, čovjek napreduje polagano u društvenosti, u unmoj snazi i u energiji. „Sađ kad je on prispio do tačke s koje, obazrijevši se, može pregledati pretureni put, nije li u velike korisno pokazati mu vanjske i društvene uzroke njegova sadašnjeg starješinstva, i spomenut mu da suparničko takmačenje bilo je i ostaće još dugo vremena, dajbudi pod blažim oblikom, potrebiti ostanj i šiljak njegove misli i njegova napretka?"

Antidarvvinizam. Historija je naše zemlje mnogo starija i dugotrajnija od historije cijeloga čovještva, te se đijeli na duge periode. U trećoj tercijarnoj periodi kontinenti dobiše u glavnom današnje granice, te su se već onda đizale Dinarske PJanine, Balkan, Alpe i t. d. Klimat bio jc čas topliji, čas hladniji. U ovo doba sisari, naj savršenije životinje, postigoše vrhunac svog razvitka a u kasnije vrijeme ove tercijarne periodo već se pojavio čovjek, kako se sudi po nekijem primitivno rađenijem komadima kremena iz ondga doba, ma i da učenjaci, koji su se bavili paleontologijom, tvrde, kako. Figuier, da se čovjek pojavio tek u četvrloj periodi, to jest u kvaternoj, kad je bilo ledno i potopno doba, i to prije uego se pojavio potop, što bi se slagalo s Mojsijevom kozmogonijom. U kasnijem vremenu tercijarne periode flora je bila mnogo bujnija u Evropi i skoro svuda su rasle lovorike, smokve i pome. Tada su kao i u kvaternoj periodi živjeli ogromni sisari, koji sii svojom veličinom, jakosti i okretnosti prevazilazili svoje srodnike, te još sada žive, i bili su pogibeljni čovjeku a ipak ih je svijeh nestalo po prirodnom zakonu. To su bili : dinoterijum (strašna životinja), lcoji nije ostavio sebi slična potomka, pa mastodoni, njima i slonovima nešto slični, mamut (Elephas primigenius), južni slon, džinovski jelen, velika tigra i drugi, kao i sam pitekantrop. Kad su nađeni gore napomenuti izrađeni komadi kremena, neki su zamislili, da ih je kresao čovjekov neposredni preteča, majmun čovjek: anthropopithec ili pithecanthrop, ili majmun dryopithec. Ali nazad nekoliko godina nije još bio poznat prvobitni čovjek, niti njegov neposredni preteča. Kad bi ovaj bio nađen, prosula bi