SRĐ

454

СРЂ. SRĐ.

sarazmjerno su u stanju vrlo nialo ljudi i obitclji da se drže ovdje istaknutijeh naj korisnijeh i naj nužnijeh praviia; žali božc, i g. piscu pomalja se „socijalno pitanje" baš skoro i duboko „и zđravstveno njegovanje za narod naš." Upravo valja u naj boljem slupaju da se predusrete s pomoću općina i država samo pojedine vapijuće smetnje. Kome su pako bogovi darovali osrednju, ili samo dovoljnu sreću, taj nck čita ovo narodno evangjelje i nek se vlada po njem, pak se zaista ne će kajati. МПзп Pavlov Jovanović. Vukovar. Alfred de Musset od Ađcle Colin. Poznato je da jo Adeie Colin kroz posljednili 10 godina pjesnikova života bila na neki način upraviteljica i cuvarica Alfreda de Musseta. U 90. godini svoga života, pošto je bila sretna da bude nazočna inauguraciji spomenika svomu gospodaru u „Franceskom Kazalištu", htjela je sakupiti prije smrti svoje uspomene i razna pisma si.mpatičnog pjesnika. I ako nam ovaj svezak ne otkriv r a ništa novo, ipak napunja nas nekom meianholijom i sućuti prema bijednom pjesniku. Zalimo Musseta, ne jer je mnogo ljubio, već kao žrtvu moralnih i flzičnih boli. Kroz ovo 10 posljednjih godina on je bolestan, pod pritiskom čestih i dugih kriza halucinacije i ludila. „Оп je osjećao potre'ou da ga se Ijubi; i reklo bi se, kao da je bio ovo jedini ciij njegova života." Ove riječi Adeie Colin u pismu upravljenom Mussetovoj majci, u komejoj prića posljednje časove sentimentalnog pjesnika, naj bolja su karakteristika cijeloga Musseta. La Clef de „Voiupte" od C.hristiana Marechal-a - Lamenais i V ictor Huga. Ove dvije studije vri-

jednog ovog profesora zamišljene su na istom planu i otkrivaju nam istu metodu. Ovo nije samo jcdna literarna kritika, već također i l)iografična kritika, „Volupte", jc glasovitog Sainte-Beuve-a roman s ključem. Svakaje osoba u njemu portret. Amaurv je Kainle Beuve; M. i M me de Couen predstavljaju Huga ; Elie-a, Lamartina ; Herve-a, Lamennais-a; Maurcie-a, Beranger-a. O ovome nema sumnje, jer nam je pisac nekom dubokom analizom stranicu po stranicu predstavio. Ne interesuju nas toliko ovi razni portrcti, koliko sama drama, u kojoj vrše ulogu žive ličnosti. Ako se Sainte-Bouvežcli povratiti vjeri svojo niladosti, treba đa toj pojavi iražiš provodiča u gospođi Viktor Huga. „Ljubiti i biti Ijubljen", ovo je bila cijena Saint-Bouve-og obraćonja. Lamennais bio je sarno vođa, od koga će se kasnije nekako divljački odstraniti. Intelektualni život Saint-Beu\ e-a nije bio onda drugo vcć odsjev njegova scntimentalnog života. Svakome je poznata žalo.sna historija ovog života. Zbog lica, iđeja i strasti, koje igraju ulogu na ovoj pozornici, očevidno jo da Volupte pruža tajnoj historiji romantičizma, od 1827. do 1835., dokumenat prvoga rcda. Povjest vi'za Lamennais- a i Viktor Haga vrlo jo zanimiva, a jamačno jc vrednija od tajne povjesti. SaintBeuve-a. V. Hugo kao mladi pjesnik bio je monarhista i lirišćanin. I ako ga je Chateaubriand bio pritcgao k vjeri, Marechai nam očevidno dokazuje, kako je Lamennais stvorio od Huga hrišćanina. Hugo je bio onda 1822 i 182)i., iskroni katoiik. On je onda u velikom zanosu za piscemdjcla L'Essai sur l' iniifference ' kazivao javno, da treba društvenim preporoditeijima