SRĐ

522

СРЂ. — SRĐ.

pobožnosti i uljudnosti, prije neg navrše desetu godinu, postaju psovaoci, zakidači, zavadnici, lupeži, skitači, kojijem se ne zna pribitak; u jednu riječ bič i otrov onijeh medu kojijem živu. Ovaki u prijašnja doba ne nazivahu se »leri«, nego »fuštari-, ili nekijem pogrdnijem imenima, koje ne pristoji spomenuti, er im je korijen u nečisti. »Lero« pravi dubrovački neka je vrst momčadi, kojoj nakon propada stare dubrovačke vlade, malo po malo trag se gubio, er promjena i izopačenost vremena ucijepiše nam navrt ovijeh sramotnijeh današnjijeh. On je između zla i dobra, između raspuštenosti i ustegnuća, veće lukav nego zao, veće vragomet nego izopačen. Doma inia, roditeljo poznaje i na svoj način ljubi; sarnovoljan i poslušan, idi s njime na lijepe, skočiće za te u oganj; išteš li inad, skrojiće ti štogod, da ni vrag s maslom ne bi pokusao. Danas ga vidiš gdje pobožno s voštanicom u ruci prati Presvetoga, kad se nosi umirućijem; sutra ometa sprovođ kakva god Žudjela, tražeći način kako bi promlatio ispod mrtvačkoga odra s jedne strane na drugu. Je li uzeo koga god „pod svijeću", a ovaj se srdi, jaoh njemu ! ne dadu mu noga razvesti, natjeraće ga do mahnitosti; ne srdi li se, tad lero ne haje za nj. Obrtan, dosjetljiv, vješt svakomu i naj skrovnijemu klancu, uspeće se kuda srna jedva bi dotegla ; na suhu živ кб pregalj, u moru plivač кб riba. U doba ove povijesti naš Pero bijaše jedan otražak ove vrste danas izgubijene. Susjed Marijanin, koja ga je djetetom često obranila od materinijeh bata i pomakla mu lačnu kakav komadić od svoga objeda, bješe joj se od nejaka tako privrgao, da je njoj i Jeli poslušniji bio neg samijem svojijem rođenijem sestrama, Artemisiji i Kati. U nekijem svojijem nevoljicam Marijana bješe pokušala iskrenost Perovu, poznala je da se u nj mogaše pouzdat kako u brata, pa za to i sada bješe ga zovnula da bi je u nečemu pomogao. Stupivši Pero u vrt, na zdračak svjetlosti te se pružaše iz kuće na šetnjicu, vidje da su otškrinuta kutnjavrata; zapne ona od vrta, položi svoju trst uza zid na zemlju, i stupivši u dvoranicu gdje čekaše Marijana: