SRĐ

Siovenska imena i prezimena Korćuiana do konca srednjega vijeka. Piše F. Radić. Bol na Braču.

Kad je cijelo stanovništvo jednog otoka imalo narodna iniena i preziniena bez mal ne ikakva neslovenskog navrtka, može se pravom reći, da je to stanovništvo bilo cisto slovenske krvi. To se može tvrditi za otok Korčulu za doba srednjeg vijeka sve do pri njegovu koncu. Ovu tvrdnju mi ćemo poduprijeti nepobitnim arhivalnim dokazima. Ali u tu svrliu treba da iznesemo u kratko neke podatke ob ovom otoku. Korčula je naj južniji od tri naj veća dalmatinska otoka, a druga su dva Brač i Hvar. Proteže se uz 43. paralelku. Uski se копб nalazi između istočnog dijela sjeverne obale koreulanske i južne obale zapadnog dijela Stonskog Rata, koji se pruža između Korčule i Hvara, a zagrađuje Korčuli oblast neretvanskog ušća, gdje je prije bila državina Neretvanska i Zahumska. Na otoku ima više sela a naj veća su dva : Blato i Velaluka na zapadnoj strani otoka. Na pomenutom konalu nalazi se grad Korčula, utvrden zidinama, od kojih je dobar dio porušen. U starije doba srednjeg vijeka Korčula bješe dio Neretvanske oblasti, a do u drugu polovinu XIII. vijeka pripadala je Zahumskim knezovima. Poslije je otok pao pod feudalno gospodstvo mletačke obitelji Zorzi, dok nije s ostalom Dalmacijom ostao pod gospodstvom Ljudevita I. kralja ugarskoga i lirvatskoga. Otok je za kratko vrijeme za Sigismunda, nasljednika Ljudevitova, bio pod dubrovačkom republikom, kao što su bili i Hvar i Brač, njemu na sjeveru. Ali napokon Korčulani prijeđoše u gospodstvo mletačko 1420. god., pod kojim ostadoše sve do pada mletačke republike.