SRĐ

ĐENEVRIJA.

568

Italiji. Drugo, er su one jur na Pilam, a dok mi dođemo do mosta, one su doma. Dakle zaludu ti muka! — Ah, moj brate, što je lijepa!* — Pak što za to ? Njezina ljepota prid njom je Jesi li napario oči? da, dosta ti je i to! A što bi htio, staviti je pod žmuo na trpezu, da je gledaš oduška. — Viđi ti njega! Što ti je prišunulo činit od ćaće staroga?** Do malo prije bio si Oracio, a od kada smo vidjeli Jelu, hoj da mi se napraviš Katunom ! Vrzi mudrovanje, molim te, a budi koji si. Nazbilj ti velim da ona djevojčica, ovo samo što sam je letom vidio, tako mi je upala u oko, da bi. .. da bi. . . . — Ništa, ništa... .; pak slijedi ispod glasa da ga samo Vlaho čuje: Jes', lijepa je kako vila ! Celo nebo, oči plamen, Usta su joj luk i strila; Da je srce tvrdi kamen Ona bi ga obranila: Za to bježi, ne slijeđi je, Ег za tebe taj cvit nije! Evo ti me opet Oracijom, jesi li sad miran ? A sad hOmo niz Placu,*** prošetaćemo se uzgori nizdoli dva tri put, dok bude doba od objeda. Tako probavićeš Jelu, i slađe objedovat. — Cijeniš li da ću je probavit ?. .. hee ... ne probavljivam je lako, ostala mi je ovdi (pokazujući prstom grudi). — Cekaj, cekaj . . . ako ti je prisjela u prsima, daj da te pokucam po plećima, pak će ti sić' — odjavi mu šaljivo Orsat, pak primjeti ozbiljno: Ne luduj, vjere ti! Cini mi se, sa svijem tvojijem studijima i vijađima **** po Italiji, da si ti jošter djetetina. — Biću, ali je ovako kako sam ti гекб. * Običajno u razgovoru Dubrovčanin kaže : što je lijepa, draga i t. d. na mjesto koliko je, kako je lijepa, draga i t. d. ** Oaće stari = djed. U šali za čovjeka ozbiljna stavna koji bi htio da drugoga svjetuje, a ne pristoji mu se činiti od . . . znači: igrati ulogu. * * Placom nazivljemo od starine onaj široki i lijepi put, što od vrata od Pila do Zvonika dijeli grad na dvoje. Danas čuje se nazivat ga i „Stradun". Pridošalci načeše ga nazivati „stradone", a naše ludorije podubrovčaniše ga: „stradun". S nama Bog! ! — Op. pisca. **** Putovanjima.