SRĐ

784

СРЂ. SRĐ.

da mu ovaj ne bi primjetio: pa što je onda do sada tamo radio, opravdava tim što je ostao u Zenevi nekoliko dana više, jer je to gda Stael željela, — i zahtjevala. Svakako to produIjenje od „nekoliko dana više" ne može biti tako dugo, da njihov sastanak ne bi bio ove iste godine, i to prije, što je pismo pisano mjeseca avgusta. Dakle Sorgo je na volju, želju i zapovijed gospođe Stael ostao kod nje u Zenevi, što mu je — kako kaže — bilo neizmjerno milo. Ona ga je primila uctivo i rado, prijazno i laskavo, a on je tim više nego zadovoljan. Sjem toga ovako veli o njoj: Madame de Stael je u društvu mnogo interesantnija nego su njezine knjige, njezina djela, a milija je i simpatičnija nego li njeni portreti. Njezine su oči gorde i ponosite, što je dopadljivo, ona je puna dobrote i prijaznosti; simplika je, a to začarava, tomu se je diviti. Počastila ga je — veli — da je s njim razgovarala čitava dva sata, kad je prvi put bio joj u posjete; zamisli — piše prijatelju — kako mi je to bilo milo. Konversacija s njom je veoma poučna, razborita je i pametna, pomno sluša mišljenja drugih, te misli, razabire i mudro odgovara. Sto se toga upravo tiče ona je bolja nego li sve u Parizu. [Ovdje fali riječ], Kako ovdje na 2-3 mjesta fali rijeei, to je malo i nejasno. On, Gozze i Zanjani (?) išli su vazda skupa i bili su svi najbolje primljeni, neobičnom srdačnošću kod nje; pače im se uvijek izvinjavala zbog stana, ručka i mjesta. U pismu od 8 decembra 1810. iz Dubrovnika piše Sorgo kako očekiva rado radnju od M. de Stael, a koju radnju, to ne spominje. Ona je ove godine bila u Beču, a on je valjda iz Italije, gdje je bio godinu prije, došao u Dubrovnik. Djelo, koje je očekivao, može da bude „De 1' Allemagne", koje je izišlo g. 1813. ili su to bili dramatski eseji. Sorgo je bio u Dubrovniku još marta 1811 g., a 1816 ima njegovih pisama iz Mleteka. Najkasnija pisma su iz Pariza, gdje je i umro, kako smo prije vidjeli, godine 1836. *