SRĐ

f LUKO. ZORE

793

Na vijest sa Cetinja u Dubrovnik da je Zori pozlilo, pa da je preminuo, zet mu Luko markiz Bona krene u ponedjenik jutrom u 4 sahata iz Dubrovnika put Cetinja da prati posmrtne ostanke do Dubrovnika. Sin pjesnikov Tonko iz Brna u Moravskoj i kći Mile udata Marcić iz Makarske krenuše put Dubrovnika u majke. Ovom tužnom prilikom ć. k. austro-ugarsko poslanstvo osobito se pobrine naj ljubaznijim uslugama prama porodici pokojnikovoj. Jednako se iskazaše spremnim Nj. E. G. Fevzi Paša, Nj. E. Gr. Grof Sersej i carskoruski vojni agent G. Potapov. * Velicanstven i ganutljiv bješe ispraćaj posmrtnih ostanaka pokojnikovih od njegova stana do izvan Cetinja. Iznijeli su lijes iz kuće do na mrtvacka kola receni zet i gimnazijski profesori. Tu je tada ganutljivo govorio gimnazijski profesor Risto Cupković. Sprovod je krenuo popraćen zvonjenjem zvona sa cetinjskih u-kava, i ako je pokojnik bio rimokatoličke vjeroispovijesti, jer je Nj. V. Pr. Mitropolit Crnogorski hotio pokojniku ukazati pažnju. Nj. V. Knjaz Mirko stupao je za lijesom s pokojnikovim zetom L. markizom Bona, za njima su dolazili izaslanik Nj. V. Pr. Mitropolita Crnogorskog, gospoda crn. ministri, gospoda članovi diplomatskog kora s gospođama, poslanici narodne skupštine i crnogorske gospođe, profesorski zbor cetinjske velike gimnazije s djacima, muška i ženska osnovna i radnička škola, učitelji s učenicima, činovnici vojnog i građanskog reda i veliko mnoštvo građana jednog i drugog spola. Zanatlijsko tamburaško-pjevačko društvo, koje je također došlo, pjevaše ganutljive tužne pjesme za sprovodom. Posmrtni ostanci ispraćeni su do izvan Cetinja. Tu je učenik gimnazijski Božo Jovetić dirljivo govorio, prije no što će se ta ogromna povorka rastaviti od mrtvačkog lijesa. Pri rastanku zet pokojnikov mk. Bona ganut zahvali srdačnim riječima svim prisutnicima a naosob Nj. У. Knjazu Mirku. Ovaj tada udostoji se da ga Ijubazno pozove u svoja kola i da ga otprati do u njegov hotel. Napokon mu opet ponudi svoja kola za povratak u Kotor. * Iza ovog rastanka pratili su dalje lijes ne samo pokojnikov zet, markiz Bona i prijatelj Uroš Marić, nego po naročitoj