SRĐ

70

СРЂ. — SRĐ.

vremena, a stanovništvo tokom srednjega vijeka đobivalo je prirasta iz Italije, i tako sn se množila imena talijanska, ali poplavi slovenskoj nije moguće bilo odoljeti, jer i te talijanske porodice, bez prirasta slovenskoga elcmenta, posve su se bile posobile, i ako polovinom minuloga vijeka još je bilo u Cavtatu Ijudi, koji su slabo srpski govorili. A da bude potpunija slika, gore nacrtana, navesti ćemo nekoliko porodičnijeh imena latinskoga izvora koje su dijelom izumrle a dijelom još žive, ali posve poslovenjene. Evo ih: Bianchi, Casilari, Fagioni, Finelli, Girardi, Lalli, Nardelli, Natalini, Pacassi, Romano, Tobino, Zecchinelli i ost. Na mjesto ovijeh nadošli su iz Konavala: Bijelić, Bogišić, Bratić, Brautović, Kušelj, Letunić, Malošević, Petrić, Rajicević, Skurić, Stanoš, Vragolov, Zore i ost. Ovi su potonji pregalaštvom i neumornijem nastojanjem navukli na sebe svu trgovinu i promet, a oni su prvi većinom izumrli ili osiromašili. Udariše čili na umorne, i došljaci se popeše, a starosjedioci poklekoše; to je ono prirodno razvijanje što se i u Dubrovniku pojavilo i svuda gdje svaka borba postoji između staroga i novoga elementa, te se vrši što je Gundulić pjevao : Ко je gori eto je doli, A ko đoli, gori ustaje. Sadašnji Cavtaćani su oštroumni, domišljati, hitri i lukavi, a tako su bili i stari, ako je vjerovat nekijem poslovicama, koje glase: 1. Otišao u oni čas, u koji Cavtaćani k Petrovoj crkvi. 2. Da je bilo dobro g , bili bi ga Cavtaćani izjeli. 3. Pridavat razlog s Captata, i ost. 1

1 Poslovice iz rukopisa Male Braee u Dubrovniku, što je u Zagrebu štampao Daničić.