SRĐ

148

СРЂ. — SRĐ.

Upitali bi ga 6ešće: »Kako je ono, Niko, bilo s Milicom ?« »Jadan ne bio, toga nije bilo ništa po srijedi. — Zivjela patria /« I poskočio bi ti dobro — kaono obieno. Svjetovao bi Lolu* i vikao ga : »Pjancino, ne pij rakije i ne bjestimaj« (psuj). On je ipak pio rakiju, ali nigda, u koliko se čeljad spominju, nije psovao niti komu na žao učinio. Vikali bi mu leri: «Skokni, Niko !« A Karolina bi skočio u uskini gacama, do tri puta i kliknuo : »Zivjela naša!« »Koja naša — jadan Niko?« »Dubrovačka — a koja?« »Ne — ne — Dubrovačka!« »Živjela Hrvatska!« »Kakva Hrvatska ?« »Onda — onda živjela Srpska — 1o je bolje, je li? Obukli bi ga obješenjaci na različite načine: kao kapetana, advokata, suca itd. Jednom je prikazivao i balkanskoga đenerala u crvenoj monturi (odijelu), s durlindanom (mačem), u golemim čizraama do bedara, pa na njima ostruge kao zvrčoka ili rotela (kolo) za priklice (uštipci). »Skokni, gospodin denerale !« Ivarolina bi skočio barem рб metra u visinu, a ostruge bi zazveketale, baš kao da je đenero na polju. Ne zna se zašto, ali je valjalo da se Karolina odreče đeneralaštva, jer je za to, čini mi se, i prenoćio jednom u tamnici. Ovako će jednom vlastelinu, na Poljani, ali na ulio : »Gosparu Ivo, rie vjeruj im nimalo, jer c'e spoljati (porobiti) i tebe i mene .. . Samo moli Boga i ne boj se!.. Živjela patria.« * Nevoljni uličar, te je imao paralizu od alkohola.