SRĐ

15

ZGODE I NEZGODE.

225

va6ki piše u svojoj još neštarapanoj „Historia Ragusii" 1 da je Epidavar uništen, kad su stanovnici pošli na Supetar na zavjet. Supetar je jedan od tri mala ostrvca kod Cavtata t. j.: on, Mrkan i Bobara. O njima i o postanju njihovih imena možemo ovo kazati. Supetar jest po svoj prilici sv. Petar, jer je bila crkva tomu svecu posvećena na ostrvu i manastir (Johannes de Ravenna 1384-87 Historia Ragusina). Superka pak hrid što viri iz mora uz sami Supetar na jugu, ima i na Mljetu, ali ondje je Superka, te po tome bi гекб da je i tu kakav svetac. I imena za druga dva ostrva bila bi po imenu svetaca, ali to nije tako. Mrlian po svoj prilici ima podlogu u grčkoj rijeci 1лс-'лах.ос, mušlja, a svakako je srodna s tuđom našom riječi mrkijenta što znači hrid. Isporedi za razvoj riječi mrkatunja od mela cotonia. Da je od sv. Marka, bilo bi latinski Marcana a ne Mercana, a na otoku ne bješe crkva sv. Marka. Bobara nagađaju da je sv. Barbara; ali da je to tako, bilo bi talijanski ostalo Barbara, a Sloveni bili bi to prometli kao i drugovdje u Sutvara, ili Suvara, kao što ima brdo kod Cavtata Suvarovina. Nije ni Bćbara (Roggenkrebs, Jir. Handelsstrassen). Stanovnici starog Epidaura iza zavjeta na Supetru odoše u Gruž, kako dalje pripovijeda Johannes de Ravenna, i utemeljiše Raguzu. Kako Raguza slična su nova osnivanja Spljet, Kotor i Bar. Dok svud prodriješe Sloveni do zidova gradova, Konst. Porf. spominje da su se održali KavaTJiai po sebi, može bit er su па moru i pri moru bili gradovi po Dalmaciji a na po se Dubrovnik, Raguza, malo teritorija imađaše, jedva malu okolicu oko zidina. Vinogradi bjehu dijelom na zemlji slovenskoj, za koje plaćahu najmovinu. 2 Naj kasnije do IV vojne križarske ostade Raguza pod grčkijem gospostvom. 3 Sloveni su Dubrovčane zvali Vlasi (Romani) (Mon. serb.)

1 Jedan prijepis te povjesti je u biblioteci jugosl. akad. u Zagrebu.

2 Handelsstrassen und Bergwerke wahrend des Mittelalters. 11—14. Konst. Jireček.

3 Bedeutung von Rag-usa in deu Handelsgescliichte des Mittelalters 48-50. Almanach der kais. Akademie der Wissenscliaften 1899. (412—14.)