SRĐ

224

СРЂ. — SRĐ.

neke tobožnje kriminalne uzroke i to bez svešteničkog suda, uzeo mu imanje i poslao ga u prognanstvo; Epidauritani tražili su njegov povratak. O rasulu Epidaura prvu vijest imamo u knjizi biskupa, Ivana, grada Sikim u Egiptu iz Etiopskoga; prevedeno je franceski 1 i u prijevodu evo što je: „Priča se o rimskom carstvu da kraljevi toga vremena uništiše kršćanske gradove i da su pustili divlje narode, inostrane pukove i Avare da vode stanovnike u sužanjstvo. Sam grad Tesalonika bi pošteđen, jer su mu zidovi bili tvrdi, i hvala budi božijoj obrani, inostrani narodi ne mogoše ga osvojit. Sva pokrajina bi opustošena. Ovdje se ne spominje Epidaur, ali se od svijeh gradova izuzimlje Tesalonika; dakle i Epidaur je tad bio uništen. Osobito pak rečeni Episkop uglavljuje g. 609. sedmu godinu vladanja Phoke (Phokasj. Dakle u tomu se popravljaju prijašnje vijesti da je to bilo od prilike 668-686, osnovane na vijestima Konst. Porf. da su Sloveni prodrli za vrijeme Heraklijevo. U puku je živjela priča da je Epidaur uništen baš od našijeh prsdjedova, i ta je priča čisto i bistro ispisana u ugovoru, kojim se Konavli ustupaju Dubrovniku. Mikl. Mon. Serb. 1391. 15 aprila, str. 217. ovako: Hd Ц јвтдт Ч ј при mopS естк килк rpd^k старн Дбкрокникк по/мгк ж8пе Конакалкске, KOie/иб rpd^S присто-кше жбпа конакаоскл, и K-feuie л\8 плел»енито Td ж8пл и дрбге зелЈћле и di'feCTd, И Kd^d С£ OHb CTdpil Гр^ДК pdcS II OnSCT-fe, Tk^d rocno^d pdujKKd н \"8лњске 8 тен дни крикино.ик посћдоше и по сили 8зеше KOHdKdduCKS ж8п8 и дрбгл /H'fecTd Tordii rpd^d, и Td ^d rpd 'fene поидоше 8 ткрдо л1>ксто, и зндлше rpd^k Дбкрокннкк, кои ест и ^dHdCk .... То isto veli i Konst. Porf. 2 i grad zove Штаора govoreći, kad su drugi rimski gradovi nestali, nestao je i Epidavar. Stanovnici neki su ubijeni, neki uhvaćeni, a oni koji pobjegoše, skloniše se na nedaleko ostrvo i pravu hrid. Johannes de Ravenna, koji je bio 1384-1387 kandžilijet' (Cancellarius) Dubro-

1 Journal Asiatique УШ serie, vol. 13 (1879) 343. Taj je episkop 700 iza H.: njegova knjiga spatla u VII. vijek. 2 De adm. imp. cap. 29 ed. Bonn. 3. 136—137.