SRĐ

274

СРЂ. — SRĐ.

Iz tog izvora skrušenja teče kroz one stihove tako bistra, čista i harmonična bujica veselog zapijevanja, da pjesnik ne izgleda da se u tolikoj mjeri pokajao koliko bi to on možda htio. Ne ću da ponavljam da se u Petrarkinim rimama Bogorodica pretvorila gotovo u hristjansku Veneru, kao što je u pjesmama latinskim Isus postao Apolon, ali je bez sumnje Petrarkina Bogorodica različita i odveć daleko od „Mater dolorosa" Jakova od Todija i od „nebeske žene" („donna delcielo") kojoj je Dante upravljao mističnu himnu kroz usta Svetog Bernarda. Kao što je Afrodita, na zazivanje pjesnikinje s Lezba, na svojim kolima dolazila i pitala djevojku: »Ko te vrijeđa, Safo?« — tako pri pojedinim mjestima u Petrarkinoj pjesmi čisto izgleda, da će se i djevica Ijese, vjerujući slatkim tajnama a potresena jadima prikazanim tako plačnim žarom, otrgnuti sa stola Giottova, da otare suze hrišćanskom pjesniku. I srednji vijek bijaše zaista izdan. .. (nastaviće se)

S u z a. Vladimir Šiffer — Zagreb. Tvoje je oko кб sjena, Neke daleke boli. Rad' koie se šutljiva mnoga Suza niz lice proli. A ti ko da sklapaš tiho, Umorne veđe tvoje. I puštaš mi glavu na lice, Nudeć mi usne svoje. A vani već magle guste Gube se zapadu svome. — Ja s tvojom bi suzom plak'o I plačuć umr'o s njome ...