SRĐ

308

СРЂ. — SRĐ.

Prošlost ne imaše za Carđucci-ja nikakovih tajna; a u prošlosti nalazijaše on jedino i isključivo klasicnu Ijepotu: Sol nel passato e il bello, sol ne la morte e il vero. Praćen svojom Muzom penjao se Carducci na brdo vijekova, i došavši mu na vrhunac zaustavi se, da sa te stoljetne visine promotri svu prošlost. Tu je vidio Sigfrida i plavokosog Ahila, gdje pjevajući lutaju žalom šumećeg mora. Do njih bijaše Ofelija i Ifijanaksa, te cvijećem posipahu glave junaka. Pod zelenim lirastom sjedahu Roland i Hektor. Ljepotica Alda grli junaka Rolanđa, a nesretna Andromaha privija na grudi svojega sina. Stari Lear pripovijeda Edipu svoje nevolje, a ovaj još uvijek očima traži sfinksu. Pobožna Kordelija pozivlje nevoljnu Antigonu, da se zajednički pomole za mir svojili otaca. Jelena i Isotta zagrljene šetaju, motreći zapadno rumenilo sunca. Kao da još uvijek misli na svoj bijeg iz Sparte, motri Jelena more, dok Isotta, umorena, prigiba glavu na sijedu bradu kralja Marka. Macbeth i Klitemnestra peru svoje krvave ruke, ali morski valovi, kao da se zgražaju na nevinu prolivenu krv, muklo se lome~o bregove: Ivi poggiati a 1' aste Sigfrido ed Achille alti e biondi erran cantando lungo il i'isonante mare: da flori a quello Ofelia sfuggita al pallido amante, dal sacrificio a questo Ifianassa viene sotto una verde quercia Rolando con Ettore parla, sfolgora Durendaia d' ого e di gemme al sole: mentre al florido petto richiamasi Andromache il figlio, Alda la bella, immota, guarda il feroce sire. Conta re Lear chiomato a Edippo errante sue pene, con gli occhi incerti Edippo cerca la sflnge ancora: , la pia Cordelia chiama. - Deh, candiđa Antigone vieni! vieni, o greca sorella! Cantiam la pace a i padri. Elena e Isotta vanno pensose per 1' ombra de i mirti, il vermiglio tramonto ride a le chiome d' oro : E Una guarda 1' onde, re Marco ad Isotta le braccia apre, ed il biondo capo su la gran barba cade. Con la regina scota su '1 lido nel lume di luna sta Clitennestra: tuffan le bianche braceia in mare, e il mar rifugge gonflo di sangue fervido : il pianto de le misere echeggia per lo scoglioso lido. Sa visine ovoga brda motrijaše pjesnik zanešen „Г isola de le belle, Г isola de gli eroi, 1' isola de' poeti", jedna se vizija redala za drugom, napajajući njegovu pjesničku dušu osobitim zanosom, kad mu žilama strujaše sav žar helenskog života.