SRĐ

ČOVJEK BEZ DOMOVINE

393

Kada bitka prestane, a oholi Englez morade se predati, Nolan bi pozvat pred zapovjednika, koji mu ovo reče: „Danas se pišu izvješća razumijete li me Nolane?" Nolan niknu g'lavom, grlo mu je bilo kako zavezato. „А u ovim izvješćima spomenut će se i Vaše ime, Vi me razumijete?" ,,Da!... dal. . ." zatepa bijednik, koji se od uzrujanosti nije više mogao držati na nogama. Onda zapovjednik otpasa svoju sablju, državnu sablju, koju je on nosio samo u velikim prigodama — i dade je Nolanu. A siromab zaplace kao dijete, jer od onoga kobnoga dana, od kada je bila izreeena proti njemu osuda, nije nosio sablje. Njegovo ime bi ne samo spomenuto u izvješćima, već i u velike pohvaljeno. Kaže se da je zapovjednik još pisao privatno pismo ministru mornarice, moleći za Nolanovo pomilovanje, ali nikada ne dođe odgovora. To se zbilo u ono vrijeme, kada su proces i osuda proti Nolanu bili gotovo zaboravljeni u Washingtonu, a Nolanova robija se je stoga tako dugo potezala, jer nije bilo nikoga, koji bi se postojano za njega zauzeo. Kada su drugi put molili za njegovo oslobođenje, poslije toliko i toliko godina, ministarstvo ratne mornarice je jednako tvrdilo da toga Nolana nema i da nije nikada bila izrećena taka osuda; kada god. 1835. izgori kaptol u Washingtonu, izgoriše i svi spisi, koji su se odnosili na ovu zgodu. Ali što se nije moglo uništiti u 55 godina njegove robije, to je bila zlokobna zapovijeđ, koja ga je pratila od broda do broda, koja se doslovce vršila, kako zahtijeva stega vojnička, a osobito u mornarici. Za njegova brata i za ostalu rodbinu, koji su živjeli na teksaskoj granici, on je bio davno umro. Pošto nije primao pisama, a nije ili ni smio pisati u izgubljenu domovinu, svojta mu je mislila da je pao u ratu proti Englezima. Sto se njega tiče, trpio je izvanrednu kaznu za svoj prestupak muževnom srčanošću. Nikada da bi se potužio na svoju sudbinu, nikada da bi dao uzroka da s njime budu nezadovoljni, niti je ikada otešćao blago nadziranje, koje se je nad njime vodilo. Službu na brodu je vršio kao jedan od naj revnijih, i od dana, kada ga je ona gospođa u Napulju tako ljuto uvrijedila, nije se više izlagao nikakvome novome poniženju.