SRĐ

394

СРЂ. — SRĐ.

Jeđino što bi ga još razveđrilo bilo je, kada bi zastava na brodu dobila zvijezdu više, što znači da je nova država uzeta u Uniju. A što ga je naj više mučilo, bila je briga za sudbinom Texasa, gdje je on proživio svoju mlađost. Dok je Texas pripadao Mexiku, moglo se o njemu slobodno govoriti, i nije bio odalečen iz njegova atlasa. Ali kada se jednog dana zastava pojavila sa zvijezdom više, робпе on u vecer za stolom slučajno pričati o svojim doživljajima u Texasu i kako bi sada imalo tamo izgledati. Ali je baš Texas bio primljen u Savezne Države, te nastade neugodna šutnja iza njegova govora. Mladi oficir, porumeniv od stida, гебе mu: ,,Texasa nema više na Vašoj karti. Izvolite još čašu madere?" Covjek bez domovine ustane, popije na odušak vino, te promuca: „Vaše društvo bilo mi je veoma ugodno, gospodo moja. Hvala Vam i laku noć". Blaženim posmjehom pođe on zatim u svoju kabinu. Opet prođe godina a da se njegov udes ne promijeni. Onda se nalažaše na Thetisu. Bio je već star a prividno miran i kao da se zadovoljio sa svojom teškom sudbinom. Rat sa južnim državama bio je baš započeo. Na Thetis jednog dana napadoše dva ustanicka broda, kud i kamo jača, koji odmah sasuše vatru na nj. Premda je bilo moguće pobjeći, ipak Nolanovoj srćanosti pođe za rukom sklonuti zapovjednika Thetisa da ostane i da preuzme borbu. Jedno od prvih neprijateljskih zrna pogodi zapovjednika Thetisa i Nolan na vruću molbu oficira zauze njegovo mjesto. S obe strane borilo se naj većom očajnosti, dok poslije dva sata boja neprijateljska korveta Star (zvijezda) potone u morske dubine. Drugi brod Neptun bio je suviše oštećen da bi se mogao sam boriti. I Tetisu nije bilo posve dobro, ali se ipak držao. Na svrhu pojavi se na piku od rancle (jedno mjesto arbula ili katarke) bijela zastava, znak da se Neptun predaje. Jedno od posljednjih zrna ovoga broda pogodi kasar, gdje je stao Nolan, te mu razmrvi obe noge. Prenesen u svoju kabinu (sobicu) od preplašene vojske, umirući reče slabim glasom rascvijeljenim oficirima, koji su oko njega stajali. „Као zapovjednik ovog broda razriješujem vas od poštene riječi da ne smijete sa mnom govoriti o domovini. Pričajte mi što se u njoj dogodilo ovo zadnjih 55 godina, ali brzo, jer se moj zadnji čas približava".