SRĐ

М i r а m а r.

Talijanski spjevao Giosue Carducci preveo Arsen Wenzelides. — Rieka.

O Miramare, kulama tvojim b'jelim tmurnim ispod oblacna siva neba, zloslutnijem pticama slični hrle oblaci tmasti. O Miramare, klisura protiv tvojih udaraju, s grozna se mora dižuć, кб da nose pečalnih duša ukor, valovi sivi. Oblačnoj u sjeni, a usred draga redaju se gradovi utvrdeni sjetni Piran, Eđida, Poreč, Muje, alemi morski. Svaki bijes hujeće more tjera protiv tvojih bedema grebenastih, s kojih bacaš dvostruk na Jadran pogled, habzburška tvrđo ! Tutnji nebo duž nabrežinskog žala crvenkastog. Uvali na dnu i Trst ovijenu bl'jescima diže glavu usred oluje. Kako sve se sm'ješilo lijepog jutra aprilskoga, kada je izlazio sa lijepom gospodom^plavi care morem da brodi! Carske vlasti muževna snaga mirno njemu s lica s'jevaše. Modro oko njeg've žene ponosom motrijaše prostrano more. Zbogom ostaj sretnijeh dana kulo, gn'jezdo zalud ljubavi sagrađeno ! Oceanom pustošnim drugi vjetar nosi mladence. Puni nada puštaju svoje dvore ukrašene pobjednim triumflma, izrekama mudrim. S okvira zalud Dante i Goethe odvraćaju njega, kog sflnga neka okom nepovjerljivim vuče k moru. On se mirno podaje, a romansjer pritvoren osta.