SRĐ
MIHO PRACAT
753
bio krcat pšenicom i jecmom a da je Miho u testamentu naspomenuo platna, koja se nalaze u njegovim kućama. I uprav kad je ona učinila testamenat odredila je komu se imadu razdijeliti 30 truba (реба) platna, što joj je ostalo od muža. Razumije se da je ona živjela udobno s mužem u Gradu i da je mogla imati na raspolaganju 15 muževljevih kuća, jer u svim je bilo pokućstva; okrom toga više sluga i službenica i poslije Miho/e smrti, te ih spominje u testamentu. Vica je imala srebra i zlata u kući, te muž priznaje da je to njeno. Znamo po njenom testamentu i za jedan dio toga, biva : šest zlatnih prstena, od kojih dva s urezom (od tih jedan sa crnim emailom), dva s modrim kamenima, a dva sa grbom Pracatovim; o jednome je kazato da je grb sa crvenim poljem; imala je tri starinska i zlatna đerdana (kolane) dvije n a 1 e ć i c u, od tih jedna u dva komada a druga veća, treća je bila na pećice malahne četvorne; imala je đerdan od bisera; dva zlatna ogrlja (pendenti) s agnns dei, jednu malu šipku od zlata, što joj je možda muž bio donio ili dobio iz španjolskih zemalja; dva kraliješa, jedan od granata sa zlatnim slavaocima, a drugi od koralja sa slavaoeima od pozlaćenog srebra, dvanaest srebrnih ožica i dvanaest srebrnih vilica, koje su supruzi u kući u Pucićevoj ulici upotrebljavali, lijekoviti kamen što ga je Baro Skočibuha bio darovao Pracatu a on ga uvezao u ures, propeće srebrno koje je stalo na pisaćem stolu u Vicinoj sobi. Ove predmete sama Vica nabraja u svom testamentu, jer ih ostavlja različitim licima; sve drugo zlato i srebro što je imala, ne nabraja, jer ga je ukupno ostavila Andrijani Ratković kćeri pok. Ivana Marije Sagri, koju je ona bila poćerila. Međusobna ljubav Miha i Vice trajaše do smrti njihove, jer Miho ostavi Vici na uživanje do smrti sve nepokretnine, naj veći dio glavnica i učini je gospodaricom dobrog iznosa novaca i svega što je bilo u njegovim kućama i povjerio joj vršenje mnogih zadužbina i zavještaja, a Vica je po smrti muževljevoj vršila vjerno i tačno sve zavještaje, tako da je za sebe ostavljala samo što joj je trebalo i poslije u testamentu g. 1612. i prilošku od 1620. g. odredila znatan iznos za dušu muževljevu, ma i da je on već to prije svojim testamentom bio učinio. Tako ona zadovoljno življaše do svoje stare starosti i smrti dne 29. februara 1620. —— 48
f