SRĐ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJENE I PRIKAZI.

Pogledi, putne bilješke, napisao Ante Anić. Prigodom posljednje bogate izložbe u Milanu, sa svih strana svijet je hrlio u taj veličanstven grad ubavne Italije, da se divi najnovijem napretku ljuđskoga uma, 6ija remek-djela bijahu sakupljena na toj bogatoj izložbi. I p. Ante Anić, ovaj mladi i simpatični naš književnik, u društvu sa nekim prijateljima, pohiti u Milan, da se nauživa lazurnog lombardijskog neba i da posjeti izložbu. Ali Anić nije putovao kao kakav turista, što na žalost čine mnogi; on je nastojao da zabilježi u knjigu gore napomenutu razne utiske i opažanja na putu. U našoj književnosti imamo nekoliko divnih „Putopisa", a poslednje vrijeme to je polje sa uspjehom obrađivao Dr. Tresić. Anićeva knjiga ne zaostaje za drugim, jer se posve rado čita, kao kakav ugodni roman. Dosta lijep i čist jezik, plastičan stil, divni opisi kao da ih je umjetnički kist išarao, psihološka opažanja i poznavanje klasičnih starina čine knjigu zanimljivom i daju joj književnu vrijednost, tim veće što djelima takove vrste naša književnost ne obiluje, kao što obiluju književnosti tuđih naroda. Pisac nam je vješto, to jest lakim načinom i pregledno, predstavio klasične starine i znamenitosti lombardijske kraljice, raskošnog Milana ; a o zadnjoj izložbi daje opću sliku, tako da onaj, koji je nije pohodio, može steći pojam o njoj. Lombardijska jezera, to čudo divne prirode, Certosa di Pavia sa remek-djelima talijanske umjetnosti, zanijele su dušu mladoga pisca i nije mu ništa izbjeglo, a da na mrtvoj liartiji prenese u harmoničnoj cjelini taj veličanstveni spomenik Gian Galeazza Viscontija, savršeni uspjeh talijanske arhitekture XIV. vijeka. Rastaje se pisac sa Italijom, a sa Italijom kao da se od pisca i zanos dijeli. U bijelome Zagrebu, tom središtu hrvatskoga života, pri sletu „Slavenskoga sokola" zapjevati će