SRĐ

Р О L Ј I С А

883

način postali vlasnici onih zemalja, što su obragjivali. Kako su uopće u Hrvatskoj, pa tako napose i u Poljicima, sami plemići imali pravo obnašati državne časti, tako ti pučani nijesu nikad mogli doći ma bilo do koje časti u upravi Poljica. 3. Kmetovi ili kmetići bili su oni ljudi, koji nijesu imali svojih vlastitih zemalja, nego su obragjivali tugje, a gospodar bi im za to davao stan i hranu. 4. Vlasi ili vlašići. Hrvati su zvali vlasima one potomke Rimljana, koji su se ispred Avara, kada opustošiše ove krajeve, bili posakrivali po gorama i tu se bavili stočarstvom da uzmognu preživjeti. Njih je bila sva sila po gorama Bosne. Otole su se u eetrnaestom vijeku stali razilaziti po obližnjim mjestima, pa kada su se primakli i Poljicima, Poljičani su stvorili zakon, da nijedan vlah ne smije stanovati u Poljicima, nego samo ako bi ga koji plemić htio uzdržati na svomu i o svomu. 5. Sužnji ili robovi bili su zarobljenici ratni. Oni su se mogli otkupiti i povratiti svojim kućama. III. U s t a v. Hrvatsko kraljevstvo dijelilo se na više župa. I župe opet dijelile se u podžupe, a podžupe u satnije. Poljička je župa bila podijeljena u tri podžupe i u dvanaest satnija. Na upravi župe bio župan, a tako isto na upravi podžupa i satnija bili podžupani i satnici. Kao što su župani bili savjetnici i pomogači hrvatskoga kralja, tako su opet podžupani i satnici bili pomagači svoga župana. Uza nje bio i jedan zakleti pristav, koji je imao činiti da se izvrše njihove zapovijedi. — Župani bili su vijećnici i savjetnici kraljevi na općim skupštinama svega naroda, kada se imalo pretresati o stvarima cijeloga kraljevstva i kada se stvarali zakoni, a drukčije hrvatski kraljevi imali su i drugo vijeće, koje se sastojalo iz tako zvanih dvorskih dostojanstvenika, koji su pomagali i savjetovali svoga kralja u presugjivanju parnica i manjih državnih poslova. Hrvati su god. 1102. na glavu ugarskih kraljeva stavili i hrvatsku krunu, ali uz uvjet da imaju upravljati Hrvatima po