SRĐ

884

СРЂ. — SRĐ.

njihovim starim zakonima i običajima. Oni se nijesu uvijek držali toga ugovora, a to je, uz neke đruge prilike, nagnalo Poljičane da se робпи upravljati sami po sebi. Kada su se PoIjičani na to odlučili, oni su uredili svoju župu po kalupu hrvatskoga kraljevstva. U Poljicima je tada od prilike župan postao ono što je bio lirvatski kralj i робео se nazivati knez, a u kasnija doba i veliki knez. Ono što su bili dvorski dostojanstvenici, postala su sada tri podžupana, koji su se nazivali suci. Sto su napokon u hrvatskom kraljevstvu bili župani, to su sada u Poljicima postali satnici, koji su se prozvali katunari ili mali knezovi. Uz kneza i tri suca bio je i jedan zakleti pristav, koji je imao raznositi njihove naredbe i zapovijedi. Knez i tri suca stali su na upravi župe ili kneževine i sačinjavali su poljički sto, koji se u kasnija vremena po Mlečićima stao nazivati i banka. I knez i suci i pristav ostajali su u službi samo jednu godinu, a birali su ih katunari ili mali knezovi, koje su opet birali kućni starješine njihova katuna ili sela, jcr su i oni ostajali u službi samo godinu dana. Mjesto, gdje su se katunari sastajali da biraju poljički sto, bilo je u Gatima pod Gracem na jednoj lijepoj ledini, što je tu bila. Knez je mogao biti odabran izmegju potomaka bilo kojega od trojice braće Tješimira, Krešimira i Elema, koji su utemeljili poljičku župu, a tako i pristav, doćim tri suca morala su biti po jedan iz svakoga plemena. Tako je stvar, više manje, hodila sve do god. 1444., kada su Poljičani priznali mletačku zaštitu, pa se obvezali da će za svoga kneza birati jednoga spljetskog plemića, a drugo je ostalo sve pri staroj. Poljićani su kasnije povrgli i taj običaj, pa su za svog kneza birali opet domaćega sina. Početkom šesnaestog vijeka zaprijetila je Poljicima i Spljetu velika pogibao od Turaka. Tada su Mlečići opet nagovorili Poljičane da biraju za kneza jednog spljetskog plemića, i oni su na to pristali u nadi da će ih Mlečići pomagati protiv Turaka, pa su tako u siječnju god. 1508. izabrali za kneza Augustina Maričića. Nu kako su Turci bili gospodari Krajine i Radobilje, pa mogli svakim trenom