SRĐ

PRIPOVIJETKA O DJEVOJCI BEZ RUKA

873

šćeri svoje povratiti, više se no oženi. Po tom je ovca sveđer uz cara skakutala i blejala, a on je njivio i gojio kao svoje dijete, i kad car umre, u oni dan umre i ovca.« Ove dvije versije u glavnom su među sobom mnogo sliбпе. U jednoj i drugoj je glavni predmet djevojka koja je nepravedno proganjana, koja trpi i pati, a u tom naj veću krivicu nosi maceha, koja mrzi iz dna duše svoju pastorku. 1 U Zloj maćehi dobra djevojka omražena je od svoje maćehe, koja je, kad joj muž ode u vojsku, dade ubiti i kao dokaz izvršenja opake joj namisli želi maćeha „njezine dvije ruke odsjećene do iza šaka i srce da joj donesu", dočitn u drugim pripovijetkama ove vrste ima da sama djevojka sijede svoje ruke. Tako pripovijetka „Careva kći ovca" ima i taj pasus, da djevojka dolazi do toga da sebi „lijevu ruku osiječe, a desnu u ognju izgori", pa neka je to bio drugi pokušaj da se otme očevoj odluci da je vjenca. Ova je versija puno ljepša i potpunija radi svojih motiva koji su karakteristicniji od onih u prvoj. Prsten po kom će car udovac poznati svoju suđenicu, rodoskvrna ljubav oca prema kćeri, kćerino otimanje, siječenje ruka, te daljni razvitak ganjanja i kraj, sve su lijepi rnotivi puni harakteristika koliko za samu ovu pripovijetku toliko i u pogledu narodnog shvatanja i raznijeh tonova. Prije nego bacimo pogled na ovu pripovijetku u opšte u

1 G. Marcel Kušar u knjizi „Narodne pripovijesti mitične" (U Zađru, 1907.) iznoseći neke narodne pripovijetke i isporedno ih tumačeći sa mitologijom, pri „Pepeljuzi" ovako kaže: „Među različitim oblicima, što Zora uzimlje u pričama našeg i drugih indoevropskih naroda, jest i onaj pastorke (Pepeljuge), koju progoni zla maćeha (Noć), ali je od nje najzad oslobodi carev sin (Sunce), koji se onda s njom oženi. Ovo značenje Pepeljuge, jasnije nego iz ove gatke, izbija iz jedne druge naše o Pepeljuzi („zla maćeha" u Vukovoj zbirci), u kojoj se govori za tu mučenicu, da je „blaga kao anđeo, dobra kao kruh, lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao šibika, rumena kao jabuka a u licu bijela kao gorski lijer." „U jutro u pros vitanje" po naredbi bezdušne joj majke obje su joj ruke ođsječene, ali osakaćena djevojka vida se ognjem i k onjima: tri dlake repne od triju konja, pošto izgore, dat će joj prah, kojim će se izliječiti i dobiti ruke od suhoga zlata." (v. str. 23-24.) Kako se vidi iz podvučenih riječi Kušar izvodi postanje Pepeljuge od Zore.