SRĐ

ŽITKl KRISTALI I ŽIVOT 153

i drugih neikih analognih pojava kod kristala i kod živili bića, prirodoslovl;e, po priznanju samog Lehmanna, znade tako malo, da o kojekakvim karakterističnim razlikama nije moguće ni govorit. Isto je reći i o t, zv. polimorfizmu i o patološkim „ројаvama", kojim Schron regbi osobitu važnost podava, i s kojim bi bila čitava analogija iscrpljena. Stalno da svaki fizičko-hemički proces, pa i onaj po kome se kristali stvaraju, može u svome tijeku, osobito ako se u nj strani elementi utniješaju, naići na raznovrsne zapreke. te izazvati stanovite tvorbe, koje mi naučnjaci možemo nazvati grbama, čvorovima, napuhanjem, izobanjem i sličnim prostim imenima, a š'o sve onaj, te cijeni da je u kristalu obreo pravi organizam, voli krstit, upalom, hipertrofijom, nekrozom, malacijom i inim „hipertrofičnim" imenima, kako god ga volja, jer napokon: de gustibus non est disputanduml Da završim. - Pored svega otkrića žitkih kristala, ostaje neuzdrmana stara nauka : da je celula sa zametkom naj niza jedinica zivota. Životnost kristala samo je prividna te se osniva na sličnostiina. Pitanjepak: odakle prva celula'? niti je suvišno, niti je bezrazložno, kako bi se to htjelo sa stanovite strane. Stalno je da iskra života nije mogla slučajno i od sebe dospjeti u mrtvu materiju. „Organski život na našoj zemlji — veli 0. ^Vasmann 1 — niti je postojao od vijeka, niti je mogao postati od sebe iz anorganske materije. To паз uei prirodoslovlje. Prirodna filosofija pak nadovezuje na to neotklonivi zaključak: đakle mora da je nadsvjetovni jedan uzrok proizveo prve organizme iz bezživotne materije. Taj se zaključak još većorn silom nameće u koliko moderna prirodna znanost sve to bistrije dokazuje nutarnje uređenje životnih procesa napram samosvojnim zakonima, silujući nas na prihvat entelchija ili ti formalnih principa, koji u živućim bićima podižu zakone anorganske materije na više vitalno uređenje prama stalnim zakoniina."

1 Op. cit. —