SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA. (isp. br. 23 g. 1907. i br. 6. i 8. 1908. „Srgja") Prof. W. baron Ljubibratić.

V. Napoleon se napokon odluči na rat protiv Austrije, te mu naj preča stvar bijaše da izloži sebe i Pjemonat. Sardinska viada naprotiv, ne budući još spremna na rat, nastojaše da odgodi još za neko vrijeme svaki odlučni korak. Koliko Napoleon željaše da se već jednom sukobi s Austrijom, naj bolje dokazuje uvod, te poprati drugo Orsinijevo pismo gdje se kaže, da od svih inozemnih okrunjenih glava jedini Napoleon osjeća svu nevolju talijanskih patrijota, i da on jedini može učiniti kraj nesnosljivom stanju u Italiji. Cavour se s prva opre publikaciji ovoga drugoga Orsinijeva pisma, ali, jer se Napoleon ne dade odvratiti od svojega nauma, dade njegovim riječima drugo značenje, pričinjajući mu se, da je odviše jasan izaziv Austrije. Mjeseca juna 1858. posla Napoleon Cavour-u pouzdana glasnika, da ga pozove na sastanak u kupalištu od Plombieres-a. Jula iste godine pođe Cavour u Švicarsku, zaustavi se nekoliko dana u Ženevi, odakle krene u Plombieres, a da niko osim talijanskoga kralja i generala La Marmora nije ništa znao o pravom uzroku ovoga putovanja. 23. se jula sastadoše Cavour i Napoleon u Plombieres-u. Napoleon se bez ikojega okolišanja izjavi spremnim da podupre Pjemonat u ratu proti Austriji, samo kad bi se moglo pred evropskom diplomacijom na kojigod način opravdati taj korak. Povod ratu mogaše pružiti vojvoda od Modene, koji toliko u Engleskoj koliko u Francuskoj uživaše naj gore mnijenje radi svojih natražnjačkih nazora. Napoleon savjetova Cavour-a, da patrijoti u Massi i Carrari podignu bunu ; da te pokrajine zatraže pomoć od Sardinije, te da se izjave za priključenje uz Pjemonat; da talijan-