SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

159

Tri dana prije otvora francuskog parlamenta prikaza sardinska vlada zakonsku osnovu za zajam od 50.000.000 franaka u obranbene svrhe. 9. se februara povede u zastupnickoj komori burna rasprava o toj osnovi, koja je ipak primljena sa 116 protiv 35 glasova, a 17. je istoga mjeseca prihvati i senat sa 59 protiv 7 glasova. Istoga dana donese Gazzetta ufficiale kraljev reskript o utemeljenju Alpinskih lovaca, cijim je vrhovnim generalom bio imenovan Garibalbi. Ovi su alpinski lovci bili de facto dobrovoljci, de nomine redovita vojska, jer, oružana i uzdržana od kralja, sastavljala je dio redovitili četa. Ovog se sredstva morao prihvatiti Cavour, jer je Napoleon bio postavio kao uvjet, da se dobrovoljci ne smiju oružati. Car Garibaldijeva imena okupi oko njegove zastave gotovo svu mladost Italije. Mjeseca aprila bijaše ih se već sakupilo do 12.000. Od ovih bude 9000, naj jačih i naj sposobnijih, dodijeljeno redovitoj vojsci, a ostalo 3000 ostade pod zapovjedništvom hrabroga generala. Mercantini iz Genove sastavi za te dobrovoljee bojnu pjesmu, i ona postade tijekom vremena talijanska Marsiljeza, a narod je prozvao himnom Garibaldi-ja. Videći Austrija sve te ratne pripreme u Italiji, stade se i ona pripravljati za eventualni rat. Ali, pošto je bila izgubila dosta vremena, ne bijaše joj moguće da namakne sve što je trebala vojska, cije stanje ne bijaše baš naj bolje. Pod upravom nesposobnoga Gyulay-a imaše u Italiji samo 55.000 vojske. Da je rat odmah buknuo, teško bi Austrija bila mogla baciti u Italiju dovoljno vojske. Nego, dok je Italija sastavljala dobrovoljaćke čete, utvrđivala pogranične tvrđave, a osobito Alesandriju, te žilavo nastojala oko oružanja, bijaše Austrija pojačala svoje posade, tako da je копабпо imala u Italiji do 120.000 momaka. Plemenitome i liberalnome nadvojvodi Maksimilijanu bude oduzeto namjesništvo, a kod pošta, telegrafa i željeznica namješteni su isključivo naj pouzdaniji ljudi. Međutim rat ne bijaše još tako blizu, kako se mnogi nadahu, dapace takove nastupiše prilike, te se činilo, da do rata ne će niti doći. Engleska, koja se bojaše da ne bi Francuska previše ojačala, pokuša da mirnim putem izravna spor između Austrije i Sardinije. Cavour, da opravda svoje postupanje, posla 1. marta Engleskoj opsežan memorandum, u kojem iznese