Što da se radi?

nijesu bogati, on živi od lekcija; ostat će kao liječnik u Petrogradu,; jednom riječi: iz svega, šlo je rekao, nije se moglo mnogo zaključiti. Vidjevši takvu tvrdoglavost, Marija je Aleksejevna navalila otvorenije :

— Kažete, da ćete ostati ovdje kao liječnik, Tu liječnici, hvala Bogu, mogu da živu, Mislite li već o obiteljskom životu? Imate li kakvu djevojku u izgledu? m

— Što je to? Učitelj je već bio gotovo zaboravio na svoju lantastičnu vjeremicu pa htjede reći, da je nema, ali se dosjetio: „ta ona je prisluškivala!" Postalo mu je smiješno, ta kakvu je to glupost izmislio! Kako sam izmislio tu alegoriju, koja nije ni bila potrebna. Dakle, eto vam, govori se, da je propašanda štetna eto, kako je na nju djelovala propaganda, pošto ima čisto srce, koje nije naklono zlu; prisluškivala je — i shvatila; što me se liče? _ Wakako, imam, reče Lopuhov. –

____ Jeste li vjeren? — Da. — Formalno ili

samo među sobom. — Formalno.

Sirota Marija Alehsejevna!— Cula je bila riječi „moja vjerenica“, — „vaša vjerenica" „Vrlo je volim: — „ona je ljepotica „ —_ pa se umirila odnosno udvaranja sa strane učitelja! Drugu je kadrilu mogla mirne duše posvetiti pripremi večere. Hijela temeljitije i podrobnije · upoznati tu pripovijest. Nastavila je ispitivati, svakomu su prijatni umirujući razgovori, pa i

zanimljivo je — sve je zanimljivo. Učitelj je odgovarao temeljito, ali kratko. ——= Je li lijepa vjerenica? — Izvanredno, — Imade li miraz?

_— Ne, sada nema, ali će dobiti veliko nasljedstvo.

94