Što da se radi?

\

— Veliko? — Hoce MH biti stotinu hiljada? Mnogo više. — Koliko? — Sto treba o tom go-

voriii, — vrlo je mnogo. — U novcu? — Jest, i u novcu. — Može bili·i u imanju? — Da, ima 1 imanje. — Skoro. — Tako ı treba, Dimi- – irije Sergejiću, dok još nije dobila nasljedstva, jer se onda ne će moći prosca otresti, — Istina je. — Pa kako mu je Bog takvu sreću poslao,

kako ga nije tko pretekao. Pa tako; još gotovo nilko i ne zna, da ona ima dobiti nasljedstvo.

— A on je doznao? — Doznao je. — Kako? — Da istnu kaže, davno je to tražio, pa je našao. — | sigurno to znade? — Kako ne, sam

je dokumenta vidio. — Sam? — Da. — Od njih je ı počeo? Dabome, tko je kod zdravoga razuma, ne će bez dokumenata ni koraka učiniti. — istina, je. Kakva je lo sreća! Bit će, da su io roditeljske molitke isposlovale! — Sigurno.

Učitelj se već i prije svidio Mariji Alekseevni zato, što ne pije čaja; po svemu se vidjelo, da je solidan čovjek, govorio je malo — nije. vrtoglav; ono, što je govorio, bilo je dobro osobito ono o novcu; „ali sad se uvjerila, da je učitelj neobičan pronalazak zbog potpune zapreke udvaranju djevojkama u obileljima, sSdje daje satove; to rijetko biva kod mladih ljudi. Sada je ona bila potpuno oduševljena zbog njeđa. Zaista solidan čovjek, I nije se hvalio svojom bogatom vjerenicom! Svaku je riječ trebalo iz njega kliještima izvlačiti! Pa kako ju je pronašao, očito Je već davno želio bogatu ženu, — i kako joj se samo umilio! Taj znade svoj posao! Ravno na dokumentu! Pa kako govori, — „bez toga se ne može, tko je kod zdravoga razuma” — neobično je razložan taj čovjek!

05